Jedan posjet poznatom dućanu u City Centeru One West u Zagrebu pretvorio se u dvodnevnu sagu punu loše organizacije, sumnjivih objašnjenja i neobjašnjivog odnosa prema kupcu koji je došao potrošiti više od 200 eura. Donosimo priču iz prve ruke koja pokazuje kako trgovački lanci gube kupce – na vlastitu štetu.

Svjedoci smo vremena u kojem nas sa svih strana bombardiraju reklamama o vrhunskoj usluzi, "kupcu na prvom mjestu" i nikad lakšoj kupovini. No, stvarnost na terenu u hrvatskim trgovinama prečesto izgleda kao epizoda iz neke nadrealne humoristične serije. Da, padaju mi na pamet kultni "pajtonovci". Upravo to dokazuje nesvakidašnje iskustvo koje se odigralo ovog tjedna u poznatom dućanu elektronike Xiaomi u zagrebačkom City Centeru One West.

Priča počinje u utorak, oko 13:30 sati. Dolazim u dućan s jasnim ciljem – kupiti monitor čije sam stanje na zalihama prethodno provjerio. Prilazim zaposleniku, pokazujem model na svom mobitelu, a on odlazi do računala, provjerava sustav i ispaljuje rečenicu koja u svakom kupcu budi optimizam:

"Imamo tri komada na stanju. Ali..."

To famozno "ali" u ovom je slučaju značilo da se monitori ne nalaze u izložbenom prostoru, već u skladištu. Na logično pitanje – "Ok, hvala, i što sad?" – uslijedio je hladan tuš. Zaposlenik objašnjava kako u tom trenutku radi potpuno sam u dućanu i da zakonski ne smije napustiti prodajni prostor i zaključati vrata kako bi otišao u skladište po artikl od 239 eura koji kupac želi platiti odmah.

Na prijedlog da jednostavno spusti rolete na pet ili deset minuta, trgovac odgovara kako to ne smije učiniti jer bi trgovina mogla dobiti kaznu od uprave City Centera. Rješenje? "Dođite malo kasnije, za 30 ili 45 minuta, kad mi stignu kolege iz druge smjene."

Čekanje usred radnog dana u trgovačkom centru jednostavno nije opcija. Odlazim praznih ruku, uz napomenu trgovca da ga mogu rezervirati, razmišljajući o tome kako je fascinantno da u 2026. godini brendovi dopuštaju da im se smjene preklapaju tako da kupac ne može kupiti stvar koja doslovno stoji u zgradi.

Dan drugi: Čudesni nestanak zaliha u 30 sati

Upornost je vrlina, pa se u isti dućan vraćam idući dan, u srijedu navečer, oko 20:30 sati. Do zatvaranja centra ostalo je još pola sata. Na blagajni je drugi djelatnik. Ponovno pokazujem monitor na ekranu mobitela, on letimično gleda u računalo, potom u malu pomoćnu sobicu i kaže: "Ne, nemamo niti jednoga."

Zatečen, pitam ga kako je to moguće, napominjući da mi je kolega dan ranije potvrdio tri komada u skladištu. Uslijedilo je neuvjerljivo slijeganje ramenima i rečenica: "Znate, te se stvari brzo prodaju..."

Svaki dugogodišnji kupac u Hrvatskoj razvio je šesto čulo za trenutke kada mu se u trgovinama ne govori cijela istina. Je li doista moguće da su se tri identična monitora od 239 eura prodala u roku od 30 sati u istom dućanu, ili je u srijedu navečer, 30 minuta prije kraja radnog vremena, nekome jednostavno bilo preteško prošetati do skladišta i nositi tešku kutiju? Dojam koji je ostao bio je jasna, čista lijenost.

Pravda za kupca i 34 eura u džepu

Ljutit i razočaran odnosom prema kupcima, odlučujem prošetati centrom prije zatvaranja. I tada se događa najbolji mogući rasplet – u drugom dućanu tehničke robe, svega nekoliko hodnika dalje u istom City Centeru West, pronalazim identičan model monitora.

I ne samo da je bio dostupan odmah, nego mu je cijena iznosila 205 eura. Dakle, punih 34 eura jeftinije nego u Xiaomiju! Kupovina je obavljena u dvije minute, a ljubazni radnik, ma reći ću trgovine Elipso još je pet minuta potrošio da se spusti u skladište i toliko željeni monitor donese mi na blagajnu.

Dok sam s velikom, ali praktičnom kutijom u rukama hodao prema automobilu, deset minuta prije potpunog zatvaranja City Centera, put me ponovno vodio ravno pokraj onog prvog dućana. Priznajem, postojala je jaka, djetinjasta želja prošetati s novim monitorom tik uz njihov dućan, tek toliko da me možda vidi trgovac koji me niti pola sata ranije uvjeravao da monitora nema. Odustao sam, sjeo u automobil i otišao kući sretan.

Ova čudna situacija završila je sretno za novčanik kupca, ali ostavlja gorku lekciju za domaće trgovce. Dok se uporno žale na konkurenciju s web shopova i pad prometa, i dalje dopuštaju da zbog loše postavljenih smjena, manjka radnika i očite nevoljkosti u obavljanju posla pred kraj radnog vremena, kupci s gotovinom u rukama odlaze konkurenciji. Želimo im uspješnu prodaju onih "prodanih" monitora iz skladišta.