Na najnovijoj Stanford/Elsevierovoj listi znanstvenog utjecaja našla su se dvojica istraživača Specijalne bolnice Sv. Katarina. Prof.dr. Dragan Primorac je petu godinu zaredom uvršten među najcitiranije znanstvenike prema pokazateljima za cjelokupnu karijeru, dok je njegov donedavni doktorand drsc.Vilim Molnar uvršten na godišnju listu znanstvenog utjecaja za 2025, priopćeno je iz Ureda Dragana Primorca.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Dvojica znanstvenika Specijalne bolnice Sv. Katarina, prof. dr. sc. Dragan Primorac i dr. sc. Vilim Molnar, uvrštena su na najnoviju Stanford/Elsevierovu listu dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika. Primorac se petu godinu zaredom nalazi na listi koja vrednuje citatni utjecaj tijekom cjelokupne znanstvene karijere, a obojica su uvrštena i na zasebnu listu znanstvenog utjecaja za 2025. godinu.

Zanimljivost ovogodišnjih rezultata jest činjenica da su se među međunarodno najutjecajnijim istraživačima našli mentor i njegov donedavni doktorand. Primorac iza sebe ima više od tri desetljeća znanstvenog rada, dok Molnar, liječnik na specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije, tek ulazi u razdoblje samostalne istraživačke karijere. Najnovije, deveto izdanje baze objavljeno je 7. listopada 2026. godine.

Temelji se na metodologiji istraživačkog tima predvođenog prof.dr. Johnom P. A. Ioannidisom sa Sveučilišta Stanford, a objavljuje ga Elsevier na temelju podataka iz bibliografske baze Scopus. Za razliku od klasičnih rangiranja sveučilišta ili znanstvenih institucija, ova baza analizira citatni utjecaj pojedinih istraživača. Pritom se ne promatra samo ukupan broj citata nego i niz standardiziranih pokazatelja, uključujući h-indeks, pokazatelje prilagođene koautorstvu te autorovu poziciju u objavljenim radovima. Objavljuju se dvije odvojene liste: jedna obuhvaća znanstveni utjecaj tijekom cjelokupne karijere, a druga citatni utjecaj ostvaren tijekom pojedine godine. Uvrštavanje na njih pokazatelj je međunarodne znanstvene vidljivosti, iako sama citiranost nije jedino mjerilo kvalitete ili važnosti istraživanja.

Prema podacima navedenima uz najnovije izdanje Stanford/Elsevierove baze, na godišnjoj listi za 2025. nalazi se 149 znanstvenika koji djeluju u Hrvatskoj, dok ih je na listi ukupnog citatnog utjecaja tijekom karijere 109.

Od medicinske, forenzičke i populacijske genetike do personalizirane medicine

Primorčeva znanstvena karijera započela je istraživanjima molekularnih mehanizama nasljednih bolesti. Početkom devedesetih godina na Sveučilištu Connecticut sa suradnicima je objasnio genetičku podlogu blagog oblika bolesti krhkih kostiju (osteogenesis imperfecta), nasljedne bolesti povezane s povećanom lomljivošću kostiju. Uslijedili su globalno značajni pionirski rezultati u području forenzične genetike, među kojima se posebno ističe rana primjena DNA tehnologije u identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava iz masovnih grobnica tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tijekom sljedećih desetljeća njegov se istraživački rad proširio na populacijsku genetiku - istraživanja podrijetla naroda, a radove je objavljivao u vodećim znanstvenim časopisima Science i Nature, ten a farmakogenomiku, personaliziranu medicinu i primjenu novih bioloških postupaka u liječenju bolesti mišićno-koštanog sustava, posebice osteoartritisa. Europski portal EU Reporter u članku objavljenom 2025. godine predstavio ga je kao jednog od pionira personalizirane medicine. Danas je jedan od važnih smjerova njegova rada regenerativna medicina, osobito istraživanje terapijskog potencijala autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadržava mezenhimalne stromalne stanice i liječenju osteoartritisa. Primorac djeluje na više hrvatskih i međunarodnih sveučilišta, uključujući medicinske fakultete u Splitu, Rijeci i Osijeku te američka sveučilišta Penn State, Pittsburgh i New Haven. Na indijskom National Forensic Sciences University ima status profesora emeritusa.

Vilim Molnar: nova generacija hrvatskih liječnika i znanstvenika

Za Specijalnu bolnicu Sv. Katarina ovogodišnje izdanje Stanford/Elsevierove liste posebno je zanimljivo zbog uspjeha dr.sc. Vilima Molnara, mladog liječnika, znanstvenika, koji je nedavno doktorirao pod Primorčevim mentorstvom. Molnar se u svom znanstvenom radu bavi prvenstveno regenerativnom medicinom u ortopediji. Njegova doktorska disertacija, pod naslovom „Učinci liječenja osteoartritisa koljena aplikacijom autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadrži mezenhimne matične stanice u usporedbi s hijaluronskom kiselinom”, bila je usmjerena na usporedbu dvaju pristupa liječenju osteoartritisa koljena. Molnar se istodobno nalazi u završnoj fazi specijalizacije iz ortopedije i traumatologije te sudjeluje u znanstvenim projektima koji povezuju svakodnevnu kliničku praksu s molekularnim i staničnim istraživanjima.

Njegovo uvrštavanje na godišnju listu citatnog utjecaja posebno je zanimljivo zbog relativno rane faze karijere. Godišnja lista omogućuje da se među istraživačima s velikim znanstvenim utjecajem nađu i mlađi znanstvenici čiji su radovi u promatranom razdoblju privukli znatnu pozornost međunarodne istraživačke zajednice. Što zajednički uspjeh mentora i doktoranda govori o njihovom znanstvenom radu?

Prof.dr. Primorac i dr. Molnar pripadaju različitim znanstvenim generacijama, ali ih povezuje istraživački interes za primjenu molekularne medicine u kliničkoj medicini. Njihovo zajedničko uvrštavanje na godišnju Stanford/Elsevierovu listu pokazuje da rezultati istraživačke suradnje mogu biti međunarodno vidljivi i izvan velikih zdravstvenih, znanstvenih i sveučilišnih sustava. Za razvoj mladog znanstvenika pritom su važni pristup istraživačkoj infrastrukturi, kvalitetno mentorstvo, mogućnost sudjelovanja u međunarodnim projektima te objavljivanje rezultata u časopisima koje prati međunarodna znanstvena zajednica. Molnarov primjer pokazuje kako se takav istraživački put može razvijati usporedno s izradom doktorske disertacije i liječničkom specijalizacijom.

Znanstvena istraživanja u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina

Uvrštavanje dvojice istraživača Specijalne bolnice Sv. Katarina na istu godišnju listu otvara i šire pitanje uloge manjih zdravstvenih ustanova u znanstvenim istraživanjima. Veliki sveučilišni medicinski centri tradicionalno raspolažu većim istraživačkim timovima, razvijenijom infrastrukturom i snažnijom institucionalnom potporom. Manje ustanove, uključujući privatne bolnice, zbog toga se suočavaju s drukčijim organizacijskim i financijskim izazovima. Tako npr. Specijalna bolnica Sv. Katarina ostvaruje više od 97% vlastitih prihoda na tržištu.

Ipak, strateška promišljanja mentora, golemo znanje stečeno godinama, razvoj međunarodnih istraživačkih mreža omogućuje da se znanstveni projekti provode kroz suradnju više institucija, pri čemu pojedina bolnica može sudjelovati u kliničkom dijelu istraživanja, prikupljanju podataka ili razvoju novih dijagnostičkih i terapijskih pristupa. U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina takva su istraživanja posebno usmjerena na povezivanje ortopedije, molekularne medicine i regenerativnih pristupa liječenju. U tom kontekstu, međunarodna citiranost Primorca i Molnara pokazatelj je vidljivosti istraživanja u kojima sudjeluju, ali i važnosti dugoročnog povezivanja kliničkog rada sa znanstvenim projektima.

Utjecaj Specijalne bolnice Sv. Katarina na svjetsku znanost

Specijalna bolnica Sv. Katarina Klinika je za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, nastavna baza brojnih sveučilišta, uključujući američki Penn State College of Medicine, te suradna institucija uglednog američkog zdravstvenog sustava University of Pittsburgh Medical Center (UPMC). Dodatnu potvrdu njezine međunarodne izvrsnosti i prepoznatljivosti predstavlja 30-godišnja organizacija jednog od najznačajnijih svjetskih znanstvenih skupova iz područja personalizirane medicine, koji Sv. Katarina svake dvije godine organizira u suradnji s Mayo Clinic, International Society for Applied Biological Sciences (ISABS) i International Center for Applied Biological Research. Tijekom 30 godina skup je okupio više od 7.000 sudionika, 900 pozvanih predavača, među kojima 10 dobitnika Nobelove nagrade, iz ukupno 83 države svijeta. Uvrštavanje Dragana Primorca i Vilima Molnara među 2 % najutjecajnijih svjetskih znanstvenika nije samo priznanje njihovim osobnim znanstvenim postignućima, nego i snažna potvrda potencijala hrvatske medicine i znanosti. Njihov uspjeh pokazuje da se vrhunski znanstveni rezultati, međunarodno prepoznata istraživanja i nove medicinske spoznaje mogu stvarati i u Hrvatskoj, ravnopravno s vodećim svjetskim znanstvenim središtima."