U ponedjeljak počinje nova školska godina. Povratak učenika na nastavu za sobom povlači probleme koji se pojavljuju kod mladih u doba obrazovanja i odrastanja, unutar i izvan škola. Borba s ovisnostima u doba mobitela nikad je veća, grad Zagreb daje preporuku za uklanjanje mobitela s nastave, a usporedno s njome tinjaju i druge ovisnosti. Država je s nekima od njih krenula u direktan okršaj, a prva na redu ovisnost je o kocki.

Prema relevantnim istraživanjima više od sedamdeset posto hrvatskih srednjoškolaca probalo se kladiti, a njih dvadesetak posto redovito se kladi i kocka. Zagreb je stoga ovaj tjedan imenovao povjerenstvo za izradu kurikuluma za Zdravstveni odgoj i obrazovanje. Dogradonačelnica Zagreba Danijela Dolenec:

"Zdravstveni odgoj mora obuhvatiti mentalno zdravlje djece, zdrave stilove života koji se tiču prije svega pretilosti, činjenice da se puno djece ne kreće dovoljno. I onda je tu tema ovisnosti. Tu su se pojavljivali i sklonost kockanju, mislim to su stvari koje se moraju regulirati nacionalnim propisima i zakonima. Mi nažalost takve nadležnosti nemamo. I mislim da je važno reći da je i tu dobar dio toga online."

Dolenec dodaje da je posebno zabrinjavajuće da živimo u trendu povezivanja sportskih natjecanja sa kladionicama.

Profesor s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu Neven Ricijaš smatra da su brojke zabrinjavajuće te da Hrvatska ima problem sa dostupnosti igrara na sreću:

"Ono što nas zabrinjava je da s obzirom na tako veliku dostupnost i pristupačnost igara na sreću koju mi imamo u RH, imamo zapravo vrlo intenzivnu uključenost mladih. U Hrvatskoj imamo oko dvadeset posto srednjoškolaca koji se redovito klade, a neke bolje regulirane zemlje imaju oko dva posto. Naprosto zato što je njima puno teže pristupiti igri i uopće imati mogućnost da dođu do bilo koje igre na sreću."

Posebno je velik rizik kod adolesacenata na sportsko klađenje. Ono se, tvrdi Ricijaš, ne percipira kao jako rizična aktivnost jer postoji društveni, dijelom prešutni, obrazac prihvaćanja sportskog klađenja kao sastavnog dijela sporta, a spajanje industrije kocke i sporta doprinosi ovisnosti i dostupnosti.

Ove godine stupile su izmjene i dopune zakona koje umanjuju vidljivost igara na sreću na javnim mjestima, a smanjit će se i broj prodajnih mjesta. Ricijaš tvrdi kako bi isto trebalo vrijediti za lokacije i ustanove koje posjećuju liječeni ovisnici, ali posebno naglašava:

"Mi dozvoljavamo otvaranje automat klubova ili casina u stambenim prostorima. Vi s jedne strane štitite dijete s time da 200 ili 500 metara od škole mora biti automat klub, a s druge strane dijete živi u zgradi gdje se u prizemlju nalazi automat klub. Te promjene u ovoj vanjskoj vidljivosti možemo očekivati od nove godine. Pa ćemo onda vidjeti kakvi će nam biti dugoročno neki posredni efekti."

Ricijaš je objasnio i što mladi dobivaju od kockanja, zašto se u njega upuštaju te koje posljedice ono ostavlja:

"S kockanjem se apsolutno osobe u početku zabavljaju, doživljavaju uzbuđenje, rizik i natjecanje. S obzirom na ovisnički potencijal, koji još k tome podrazumijeva i ulaganje novaca, se zapravo pretvaraju u iskustva desetaka tisuća eura dugova, emocionalnih teškoća, narušenog povjerenja, smanjenog školskog uspjeha. Naizgled jedna bezazlena aktivnost zapravo zavrti niz problema."

A problemi su to koji se od ponedjeljka i prvog dana nastave, iznova aktualiziraju u nikad digitalnijem dobu.