Hrvatska udruga bolničkih liječnika upozorava da se problem odlazaka liječnika iz pojedinih manjih bolnica ne može riješiti vraćanjem na komunističke modele prisile, prijetnji i protuustavnih robovlasničkih ugovora, nego ozbiljnim promjenama u načinu upravljanja zdravstvenim ustanovama, boljim uvjetima rada i stimulacijama za liječnike. Više u priopćenju koje prenosimo u cijelosti.

Rasprava o odlascima mladih liječnika nakon završetka specijalizacije ponovno se pokušava svesti na pitanje njihove navodne nezahvalnosti prema ustanovama koje su ih školovale. Takav pristup, smatra HUBOL, potpuno promašuje bit problema.

Ako liječnici odlaze iz pojedinih bolnica, prvo pitanje ne smije biti kako ih kazniti, nego zašto iz tih bolnica odlaze. Odlaze li zbog loše organizacije rada, preopterećenosti, neravnomjerne raspodjele posla, nedostatka mentorstva, mobbinga, političke zaštite pojedinaca ili uprava koje godinama ne rješavaju probleme na odjelima?

Liječnike se ne može zadržati prijetnjama i kaznama. Liječnike se zadržava uvjetima u kojima mogu stručno, odgovorno i dostojanstveno raditi. To znači kvalitetno mentorstvo, pravednu raspodjelu rada, zaštitu od mobbinga, profesionalno napredovanje, normalno radno opterećenje i stimulacije za rad u ustanovama i sredinama u kojima liječnika nedostaje, poručuju iz HUBOL-a.

Udruga upozorava da je odgovornost za dostupnost zdravstvene zaštite na državi, Ministarstvu zdravstva i ravnateljima bolnica. Ako pojedine bolnice ne mogu zadržati liječnike, to je prije svega pokazatelj nekvalitete upravljanja u njima.

HUBOL pritom ističe da velik broj liječnika nakon specijalizacije ne odlazi iz javnog zdravstvenog sustava, nego iz jedne javne ustanove u drugu. Njihovo znanje, rad i iskustvo i dalje ostaju dostupni pacijentima u javnom zdravstvu. Zato je pogrešno svaki odlazak iz pojedine bolnice prikazivati kao gubitak za porezne obveznike.

Dodatno, dostupni podaci o migracijama liječnika pokazuju upravo suprotno od teze da se liječnike može zadržati prisilom. Nakon ukidanja robovlasničkih ugovora i povećanja plaća u zdravstvu, zaustavljen je dugogodišnji negativni trend odlazaka liječnika u inozemstvo. To potvrđuje ono na što HUBOL godinama upozorava: liječnici ostaju i vraćaju se kada im se ponude bolji uvjeti, veće plaće, profesionalna sigurnost i poštovanje, a ne kada im se prijeti kaznama.

Prema stavu HUBOL-a, bolnice koje žele zadržati liječnike moraju se prestati ponašati kao da je dovoljno raspisati specijalizaciju, a zatim godinama ignorirati uvjete u kojima ti liječnici rade. Specijalizanti su zaposleni liječnici, a ne pasivni korisnici školovanja. Oni svakodnevno rade s pacijentima, dežuraju, pokrivaju odjele, ambulante i hitne službe te u mnogim ustanovama nose velik dio posla bez kojega sustav ne bi mogao funkcionirati.

Tek u tom kontekstu treba govoriti i o troškovima specijalizacije. Liječnici koji prije isteka ugovorene obveze napuste ustanovu i dalje su obvezni vratiti stvarne troškove specijalizacije. Ono što je ukinuto nisu stvarni troškovi edukacije, nego neustavne penalizacijske odredbe kojima se od liječnika tražilo da vraćaju bruto plaće koje su već odraedili i zaradili radeći u bolnici.

Plaća nije trošak specijalizacije, već naknada za obavljeni rad specijalizanata. To su potvrdili i Ustavni sud i Vrhovni sud Republike Hrvatske, zauzevši stav da bruto plaće isplaćene liječnicima za obavljeni rad tijekom specijalizacije ne mogu biti dio troškova specijalizacije koje bi liječnici morali vraćati bolnicama.

Nijedan liječnik nije dužan trpjeti mobbing. Nijedan liječnik nije dužan raditi za troje. Nijedan liječnik nije dužan ostajati u ustanovi u kojoj se loše upravljanje prikriva pričom o dugu prema bolnici. Dug prema pacijentima ne može biti izgovor za zlostavljanje zaposlenih, neorganiziranost i politički zaštićene destruktivne obrasce upravljanja, poručuju iz HUBOL-a.

HUBOL pritom podsjeća da je nedavno upozorio kako su javne zdravstvene ustanove u pet godina uplatile više od 2,5 milijuna eura Udruzi poslodavaca u zdravstvu, odnosno privatnoj udruzi ravnatelja. Taj se novac, smatra HUBOL, mogao usmjeriti u mjere koje bi izravno koristile pacijentima i zdravstvenim radnicima, uključujući poboljšanje statusa liječnika i stvaranje uvjeta za njihovo zadržavanje u javnom zdravstvu.

Hrvatskom zdravstvu ne nedostaje represije prema liječnicima. Nedostaje mu dobrog upravljanja, odgovornosti ravnatelja, stimulacija za liječnike i stvarne brige za uvjete u kojima rade zdravstveni radnici i u kojima se liječe pacijenti, zaključuju iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika.