Otvorena je izložba "29. Slavonski biennale: Institut nevidljivog - prostori percepcije" na kojoj je u Kulturnom centru Osijek u četvrtak predstavljeno 46 radova iz svih oblika klasične i suvremene umjetničke produkcije.

Slavonski biennale je skupna, žirirana izložba na čiji je natječaj ove godine pristiglo 228 prijava, iz preko 30 država, a peteročlani žiri odlučio se za 46 radova, među kojima su prvenstveno hrvatski umjetnici.

Prema pravilima izložbe, Ocjenjivački sud tradicionalno dodjeljuje i nagrade Slavonskog biennalea, za koje konkuriraju svi radovi izabrani za izlaganje. Glavnu nagrada ili Grand Prix, dobila je Neli Ružić za rad „Disati zajedno“.

Tri jednakovrijedne nagrade Ex Aequo dodijeljene su Pasku Burđelezu za performans „Bez imena“, Ivanu Gundiću za performans „Korištenje redovnog godišnjeg odmora“ i Viktoru Popoviću za rad „Bez naziva" (Arhiv Muzej likovnih umjetnosti).

Ovogodišnje biennale otvorila je Dražena Vrselja državna tajnica, Ministarstva kulture i medija, kazavši kako je ova godina važna za Muzej likovnih umjetnosti jer se obilježava 70 godina postojanja i 100. godišnjica rođenja Julija Knifera.

"Krize koje se događaju u našem poslu su uvijek i neka prilika. Vaša obnova muzeja likovnih umjetnosti je s vaše pozicije kriza ali je prilika koju ste pokazali kroz ovu izložbu. Izmjestiti izložbu na više lokacija u Osijeku doista je izazov, trebalo je znanja, vještina i hrabrosti da se sve skupa posloži i prezentira u prostoru, ocijenila je Vrselja.

Ravnatelj osječkog MLU Eduard Hudolin istaknuo je da nisu iznenađeni brojem izlagača i brojem zastupljenih država jer to već pokazuju dva, tri biennala ali su iznenađeni jednim konceptom i ozbiljnošću koju izložba pokazuje kada se prođe kroz sve prostore.

Prema njegovim riječima Osijeku su potrebna barem dva ili tri manja atraktivna prostora koji će brzo vrtiti manje projekte.

Muzejska savjetnica osječkog Muzeja likovnih umjetnosti (MLU) Valentina Radoš  kazala je da se 29. Slavonski biennale proširio na cijeli grad Osijek, na tri galerijske postaje, Gradske galerije, Galerije Kulturnog centra i Kapucinske ulice i nekoliko vanjskih prostora.

Kao članica ocjenjivačkog suda istaknula je da su se vodili mišlju što je njima od pristiglih radova na neki način komuniciralo i što bi mogli smjestiti unutar naslova Institut nevidljivog.

Naglasila je da su unazad nekoliko izdanja biennalea odlučili Slavoniju i Osijek postaviti kao svjetsku arenu za suvremenu umjetnost.

Ono što je nekada bila izložba za Slavonce mi smo odlučili zaokrenuti perspektivu i pozvati goste u naš Osijek. To je međunarodna izložba koja već nekoliko godina znači da imamo prijava iz 30 i više država, poručila je.