Kršćanska sadašnjost (KS) objavila je hrvatski prijevod četvrte enciklike pape Franje "Dilexit nos" ("Onaj koji nas uzljubi") i knjigu "Bog moje radosti: Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu" svećenika Odilona Singboa, profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Četvrta enciklika pape Franje, Dilexit nos („Onaj koji nas uzljubi“), posvećena je presvetom Srcu Isusovu kao izrazu božanske i ljudske ljubavi Kristove.

Izvorno objavljena 24. listopada 2024. godine u povodu 350. obljetnice ukazanja Srca Isusova sv. Margareti Mariji Alacoque, enciklika poziva na obnovu autentične pobožnosti Srcu Kristovu u suvremenom svijetu, ističu iz KS-a.

Naslov enciklike preuzet je iz Poslanice Rimljanima (8, 37), podsjećajući da nas od Kristove ljubavi ništa ne može rastaviti.

Papa Franjo u dokumentu ističe da probodeno Kristovo srce utjelovljuje sve Božje izjave ljubavi prisutne u Svetom pismu, te da se velika utjeha može pronaći u promatranju Kristova srca u njegovoj patnji i predanju sebe za naše spasenje. 

Enciklika također upozorava, ističu iz KS-a, na suvremeno osiromašenje duhovnosti, gdje se kršćanstvo ponekad svodi na vanjske forme i gubi srž evanđeoske ljubavi.

Srce Kristovo poziva na povratak izvornom žaru – ljubavi koja vidi čovjeka, liječi rane, ruši zidove i gradi bratstvo, ističe nakladnik.

"Bog moje radosti" Odilona Singboa

U suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Kršćanska sadašnjost objavila je i knjigu Odilona-Gbènoukpoa Singboa "Bog moje radosti: Deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu".

Riječ je o knjizi duhovnih razmatranja u kojoj autor spajajući osobna iskustva, svećeničku praksu, biblijsku mudrost i elemente afričke kulture iz koje potječe, promišlja o temeljnoj dimenziji kršćanske vjere – radosti.

Autor, dodaju iz KS-a, piše iz srca i iskustva, pozivajući suvremenog čovjeka da usprkos tjeskobama, krizama i globalnim nesigurnostima ne zaboravi na radost koju daruje Bog.

U središtu knjige nalazi se 10 poglavlja, 10 duhovnih "protuotrova" protiv onoga što naziva "namrgođenim kršćanstvom". Svako od njih razlaže jedan vid duhovnog otrova koji u suvremenom kršćanskom životu guši radost – od pretjerane samosvijesti i kritizerstva do duhovnog formalizma i zaborava na bitnu dimenziju vjere, uskrsnu radost.

Autor se  ne ustručava se ući ni u dublje duhovne i društvene teme, uspoređujući današnji svijet s Titanikom: dok brod tone, neki i dalje igraju društvene igre ili plešu – ne suočavajući se s realnošću smrti, patnje i duhovne praznine, ističe nakladnik.