Smještena poput intervencije unutar Etnografskog muzeja, institucije duboko povezane s kolonijalnim naslijeđem, izložba nudi kritički pogled na pripadnost, naslijeđe i kolektivne identitete, gradeći zamišljenu kartografiju veza, razmjena i presjecišta kroz različita vremena i prostore, ističe se u najavi.
Kako se dodaje, danas kada je veza između rasizma i fašizma očita na mnogim mjestima u svijetu, izložba se udaljava od pojma 'jedinstvenih korijena' prema višestrukim oblicima pripadnosti i potencijalnim solidarnostima te se u instituciji u kojoj se oblikuju, ali i osporavaju obrazovne i kulturne reprezentacije, bavi fluidnijim koncepcijama zajednica, identiteta i kolektiva stavljajući u fokus konstitutivnu dinamiku 'kulture' i temeljnih mitova koji je održavaju.
Naslov izložbe preuzet je iz poeme „Bilježnica povratka u zavičaj” Aiméa Césairea, pjesnika i političara s Martinika iz 1939., koja je kao snažna kritika kolonijalizma i slavlje crnog identiteta postala ključni tekst pokreta Négritude koji afirmira afričke kulturne vrijednosti.
Césaire ju je počeo pisati 1935. u Šibeniku, gdje je proveo nekoliko dana na poziv lingvista Petra Guberine s kojim je studirao na Sorbonnei. Sprijateljili su se još kao siromašni studenti iz dalekih provincija i zadržali to prijateljstvo do kraja života.
Umjetnici uvršteni na izložbu propituju pojmove identiteta, pripadnosti i zajedništva, kolonijalno naslijeđe, kulturne mitove i mogućnosti novih oblika solidarnosti.
Nolan Oswald Dennis iz Johannesburga predstavlja se radom „Ksenoliti”, zemljanim skulpturama nastalima u suradnji s Etnografskim muzejem, dok palestinski umjetnik Majd Abdel Hamid koncem i tkaninom prikazuje razgraničenja u morskom prostoru, s posebnim naglaskom na apstraktne linije Sredozemnog mora.
Belinda Kazeem-Kaminski istražuje prikaz tijela Angela Solimana, povijesne figure Beča, s fokusom na predmete poput turbana i perja koji su služili njegovoj objektifikacij, te donosi filmski program „Naknadni životi: Nespokojni arhivi”, u okviru kojeg će uz svoje prikazati i filmove Kenta Chana, Onyeke Igwe, Niija Kwate Owooa.
Selma Banich, Anna Javoran i Nika Pećarina će performansima unutar muzeja napraviti dramaturgiju u kojoj radovi poniru jedni u druge, uspostavljajući relacije izvan hijerarhije i logike muzejskog poretka.
Radovi na temu izbjeglištva i obiteljskih sjećanja
Predstavit će se i tri rada koji povezuju istraživanje izbjeglištva, obiteljskih sjećanja i osobnih narativa, a među njima je i film „Vjerujem da me portret spasio” kosovskog umjetnika Albana Muje, koji se kroz osobnu priču o preživljavanju tijekom rata na Kosovu i kroz sjećanja na svog oca slikara, Skëndera Muje prisjeća mučnih mjeseci zarobljeništva i bijega iz Mitrovice.
Fotografska serija „Neustrašiva mladost” Glorije Lizde temelji se na neobjavljenoj autobiografiji njezinog djeda koji je kao 15-godišnjak od 1943. do 1945. bio u ustaškoj vojsci, nakon čega je prebjegao u partizane. Umjetnica u svom radu istražuje teme obiteljskih odnosa, nasljeđa i sjećanja koristeći dokumentarnu i insceniranu fotografiju.
Film „Colorless Green Freedoms Sleep Furiously” temelji se na razgovoru umjetnika Miloša Trakilovića i njegove majke o životima tijekom rata u BiH i njihovom izbjeglištvu u Nizozemskoj, dok konceptualna umjetnica Fette Sans izlaže rad „Proročanstva toliko istinita da su morala biti zakopana”, seriju predmeta namijenjenih nošenju u borbi kao čin otpora ukorijenjenom uvjerenju da ćemo prije dočekati kraj svijeta nego kraj kapitalizma.
Izložba uključuje i zvučni rad njujorške umjetnice Sharon Hayes „Marširam u povorci slobode, ali dokle god te volim, nisam slobodna”, koji se sastoji od snimki njezinih uličnih performansa.
Na dan otvorenja održat će se razgovori s Majdom Abdelom Hamidom i Milošem Trakilovićem, a izložba će biti otvorena do 30. studenog.
