Europski automobilski divovi masovno režu proračune za električna vozila i vraćaju se razvoju hibrida i naprednih benzinaca. Potražnja za strujom drastično je pala, a pritisak jeftinih kineskih električnih auta postao je neizdrživ. Što ovaj kaos znači za domaću kupovnu moć i hoće li Hrvatska postati odlagalište starih dizelaša koje zapad odbacuje?

Eko-revolucija koja je trebala iz temelja promijeniti europske ceste službeno je naišla na zid. Dok su političari u Bruxellesu godinama samouvjereno crtali planove o potpunoj zabrani prodaje novih benzinaca i dizelaša do 2035. godine, realnost na tržištu ispisala je potpuno drugačiji, trijezniji scenarij.

Europski automobilski divovi – predvođeni Volkswagenom, Mercedes-Benzom i Stellantisom – jedan za drugim povlače ručnu kočnicu. Milijardama teški proračuni namijenjeni isključivo razvoju električnih vozila (EV) preko noći se režu ili preusmjeravaju. Razlog? Kupci u Europi jednostavno ne žele električne automobile u onoj mjeri u kojoj je to birokracija predvidjela. Nakon što su države (poput Njemačke) ukinule izdašne subvencije, prodaja strujaša je doživjela strmoglav pad, a saloni su ostali zatrpani skupim vozilima koja nitko ne želi kupiti.

Kineski šah-mat i kapitulacija zapada

Osim nedostatka infrastrukture i visoke cijene, ključni okidač za ovaj strateški uzmak je brutalni pritisak s Istoka. Kineski proizvođači, koji kontroliraju kompletan svjetski lanac opskrbe baterijama i rijetkim metalima, preplavili su europsko tržište električnim automobilima koji su neusporedivo jeftiniji od europskih pandana.

Pokušaj Bruxellesa da domaću industriju zaštiti uvođenjem visokih carina pokazao se kao dvosjekli mač koji samo dodatno podiže cijene za krajnjeg potrošača. Suočeni s činjenicom da ne mogu cjenovno parirati Kinezima na polju elektrike, europski menadžeri donijeli su jedinu logičnu poslovnu odluku: povratak razvoju naprednih hibrida i visokotehnoloških motora s unutarnjim izgaranjem kako bi spasili vlastita radna mjesta i tvornice od propasti.

Gdje je u tom kaosu prosječan hrvatski vozač?

Dok se u Europi lome koplja oko visoke tehnologije, u Hrvatskoj se stvarnost mjeri prosječnom starošću voznog parka koja iznosi preko 14 godina. Ovaj europski auto-preokret izravno će utjecati na domaće tržište kroz tri ključna aspekta:

Hrvatska kao "odlagalište" zapada: Kako zapadne zemlje (poput Njemačke, Austrije i Italije) kroz ekološke poreze pokušavaju smanjiti broj starijih vozila na svojim cestama, ta će vozila masovno završavati na tržištima s nižom kupovnom moći. Za očekivati je novi, golemi val uvoza rabljenih dizelaša i benzinaca starih desetak godina, koji će dodatno postarati ionako kritičan hrvatski vozni park.

Rast cijena rabljenih vozila: Zbog činjenice da su novi automobili postali astronomski skupi, a ponuda pristupačnih novih modela za srednju klasu je nikakva, potražnja za rabljenim vozilima u Hrvatskoj ne prestaje rasti. To automatski drži cijene "polovnjaka" nerealno visokima, pa građani za isti novac kupuju sve starije i istrošenije automobile.

Hibridi kao jedini logičan izbor: S obzirom na to da je infrastruktura punionica u Hrvatskoj (izvan autocesta i velikih gradskih centara) i dalje u povojima, odustajanje Europe od "čiste struje" zapravo ide na ruku domaćim vozačima. Klasični hibridi i napredni benzinci ostaju jedina financijski i logistički održiva opcija za prosječnu goričku ili zagrebačku obitelj.

Pobjeda tržišta nad birokracijom

Veliki auto-preokret dokaz je da se dekretima i političkim željama ne može upravljati slobodnim tržištem, pogotovo kada kupovna moć građana ne prati zelene ambicije političkog vrha. Europa je prisiljena redefinirati svoju strategiju ako želi preživjeti azijsku konkurenciju. Za hrvatske vozače to znači samo jedno – era motora s unutarnjim izgaranjem još je daleko od svog kraja, a mit o tome da ćemo svi ubrzo voziti na struju službeno je raspršen.