Dobrota je jezik koji gluhi mogu čuti, a slijepi vidjeti, rekao je čuveni pisac Mark Twain. Ova misao posebno zazvuči u današnjem svijetu u kojem je sve manje dobrote, sve manje empatije, sve manje ljubavi i dobrote za druge ljude, čak i najbliže. Jer neriojetko svjedočimo stravičnim događajima u kojima nasilje udara na sve strane pa i na obitelj. 

I ljudi se dijele na dobre i na one druge, pa nije čudno što se često postavlja pitanje zašto su neki ljudi dobri, a neki nisu? I koliko je zapravo teško biti dobar u današnjim vremenima sve veće individualnosti i otuđenosti, i što zapravo znači filozofija dobrote? Možemo li dobrog čovjeka opisati kao onog koji nosi u sebi hrabrostm velikodušnost, pravednost, poštenje, iskrenost…? Što nas uopće kao ljudska bića potiče na dobrotu i zašto je ona jedan od ideala ljudskosti?

Kada pogledate studije o dobroti one će jasno reći kako u autentičnoj, nesebičnoj dobroti nema kalkulacija. Dobre ljude jednostavno i jasno prepoznajemo kao snažne osobe koje donose svjetlost u naše živote. Među njima je mnogo onih, reći će znanost, čije je srce jednom ili više puta bilo slomljeno pa itekako znaju cijeniti primljenu ljubav i ne žele nikako drugima nanositi bol jer znaju kako ona izgleda budući su ju sami doživjeli i preživjeli.

Posebno je zanimljivo što su znanstvenici dokazali da su dobra djela prijelazna, što znači da i jedan jedini plemeniti čin može pokrenuti cijeli lanac dobrih djela. Tako su znanstvena istraživanja na čuvenom Harvardu otkrila da dobrota samo jedne osobe može inspirirati mnoge druge pa da i sami postanu velikodušniji prema drugima. Pojašnjavaju kako samo jedan čin dobrote može utjecati na desetke i desetke drugih ljudi, na cijele skupine, jer dobra djela uvijek potiču osjećaj povezanosti između darivatelja i primatelja.

Dobrota ima i sjajan učinak na stress, ona ga smanjuje. U jednom istraživanju na Sveučilištu Kalifornije, od ispitanika je traženo da kroz šest tjedana svaki tjedan učine po pet dobrih djela. Rezultati su pokazali značajan porast osjećaja sreće kod svih ispitanika. Istraživanjem su se bavili i istraživači s američkog Nacionalnog instituta za zdravlje. Oni su znanstveno dokazali kako dobri postupci aktiviraju dijelove mozga koji su odgovorni za zadovoljstvo, povezanost s drugim osobama i povjerenje.

Istraživanja su pokazala i da dobri ljudi žive duže. Znanstvenici su ponudili svjedočanstva  kako starije osobe koje volontiraju ili aktivno pomažu drugima imaju čak 40 posto veće šanse da će biti žive za pet godina u odnosu na one osobe koje su fokusirani samo na sebe.

Znanost je jasna i kada je riječ o zdravlju. Dobrota ima pozitivne učinke, posebno kod kroničnih bolesnika, poput osoba s multiplom sklerozom, jer smanjuje stres i krvni tlak, pridonoseći boljem zdravlju. A dokazano je i da čak i kada svjedočimo tuđoj dobroti, osjećamo uzvišenost i motivaciju. Jer dobrota svijetli iz dobrog šovjeka i kao što reče pisac Anton Pavlovič Čehov: "Dobar čovjek se zastidi čak i pred psom".