Mikroorganizmi koji bi s astronautima mogli stići na Mjesec možda bi mogli preživjeti u tamnim i zaštićenim dijelovima njegova južnog pola, pokazuje novo istraživanje NASA-inih znanstvenika. Otkriće otvara dodatna pitanja o zaštiti Mjeseca od onečišćenja prije budućih ljudskih misija, piše Science.org.

Istraživanje je objavljeno 19. kolovoza u časopisu Science Advances. Znanstvenici su proučavali kako bi se određene bakterije i gljivice povezane s ljudima ponašale u ekstremnim uvjetima koji vladaju u području lunarnog južnog pola.

Mikroorganizmi testirani u simulacijama

NASA-in tim analizirao je pet vrsta mikroorganizama koji bi se teoretski mogli naći na svemirskoj opremi ili odijelima astronauta. Među njima su bili mikrobi koji su već pronađeni u svemirskim letjelicama i na Međunarodnoj svemirskoj postaji.

Znanstvenici su koristili podatke NASA-ina orbitera Lunar Reconnaissance Orbiter, uključujući informacije o temperaturi, osvjetljenju i razini zračenja. Na temelju tih podataka izradili su simulacije za tri područja u blizini južnog pola Mjeseca: Nobile Rim, Connecting Ridge i de Gerlache Rim.

Rezultati pokazuju da bi pojedini mikroorganizmi u nekim zaštićenim područjima mogli ostati održivi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Najpovoljniji uvjeti pronađeni su u kraterima koji su trajno u sjeni, osobito tijekom jeseni i zime.

Ne bi se razmnožavali

Iako bi neki mikrobi mogli preživjeti određeno vrijeme, to ne znači da bi se mogli normalno razvijati na Mjesecu. Znanstvenici naglašavaju da nema dokaza da lunarni okoliš sadrži ključne uvjete za njihov rast i razmnožavanje, poput tekuće vode, atmosfere i umjerenih temperatura.

Mikroorganizmi bi u takvim uvjetima najvjerojatnije ušli u stanje mirovanja. To znači da ne bi aktivno rasli, ali ne bi nužno odmah uginuli. Kasnije bi, u povoljnijim uvjetima, pojedine stanice mogle ponovno postati aktivne.

Problem za buduća istraživanja

Najveća zabrinutost odnosi se na takozvanu planetarnu kontaminaciju. Ako mikrobi sa Zemlje dospiju u lunarne kratere, buduće bi ih misije mogle pogrešno protumačiti kao dokaz da na Mjesecu postoji ili je nekada postojao autohtoni život.

To je posebno važno zbog južnog pola Mjeseca, područja koje je u središtu budućih istraživanja jer se u trajno zasjenjenim kraterima očekuju naslage vodenog leda. Buduće misije ondje bi mogle tražiti resurse za ljudski boravak, ali i proučavati geološku povijest Mjeseca.
NASA-ini znanstvenici upozoravaju da je gotovo nemoguće potpuno spriječiti da ljudi i njihova oprema u svemir prenesu određenu količinu mikroorganizama. Zbog toga će protokoli sterilizacije i zaštite lunarnih lokacija morati biti još stroži.

Mjesec nije gostoljubiv za život

Veći dio Mjesečeve površine izložen je snažnom ultraljubičastom i kozmičkom zračenju, velikim temperaturnim razlikama i vakuumu. Takvi su uvjeti pogubni za većinu poznatih oblika života.

Novo istraživanje ipak pokazuje da bi mala, zasjenjena i zaklonjena područja mogla predstavljati svojevrsna privremena „skrovišta” za otporne mikroorganizme. Autori zato planiraju dodatna laboratorijska istraživanja i preciznije računalne modele kako bi se utvrdilo koliko dugo bi pojedine vrste doista mogle preživjeti na lunarnom tlu.

Otkriće ne znači da je na Mjesecu pronađen život. Ono pokazuje da bi ljudi svojim dolaskom mogli nenamjerno prenijeti zemaljske mikroorganizme na druga nebeska tijela i time zakomplicirati potragu za odgovorom na pitanje postoji li život izvan Zemlje.