Iako znanstvena fantastika često prikazuje trenutno smrzavanje ili eksploziju tijela, stvarnost izloženosti svemirskom vakuumu bez zaštitnog odijela nešto je drukčija, ali jednako zastrašujuća. Donosimo analizu o tome koliko ljudski organizam zapravo može izdržati u najsurovijem okruženju poznatom čovjeku.

Ljudsko tijelo je evoluiralo za život pod pritiskom atmosfere i uz stalni dotok kisika. Kada te uvjete uklonimo, sat počinje otkucavati nevjerojatnom brzinom. Suprotno popularnim mitovima, nećete se trenutno pretvoriti u santu leda niti ćete eksplodirati. Ipak, vrijeme koje imate na raspolaganju mjeri se u sekundama.

15 sekundi do gubitka svijesti

Glavni neprijatelj u svemiru nije hladnoća, već nedostatak tlaka i kisika. U trenutku izloženosti vakuumu, kisik u vašoj krvi počinje se kretati u obrnutom smjeru – izlazi iz krvi natrag u pluća kako bi se izjednačio s vanjskim okruženjem. Vaš mozak može preživjeti oko 15 sekundi s preostalim zalihama kisika prije nego što nastupi nesvjestica.

Ključno pravilo: Nikada ne smijete zadržavati dah. Ako pokušate zadržati zrak u plućima, nagla dekompresija će uzrokovati pucanje plućnog tkiva, slično kao kod ronioca koji prebrzo izranjaju.

Ebulizam: Kada krv "proključa"

Na vrlo niskom tlaku, točka vrelišta tekućina drastično opada. To ne znači da će vaša krv doseći temperaturu vrenja, ali će se u mekim tkivima i krvotoku početi stvarati mjehurići vodene pare. To uzrokuje oticanje tijela, potencijalno do dvostruko veće veličine od normalne, ali elastičnost ljudske kože dovoljno je jaka da spriječi "eksploziju".

Smrzavanje ili prženje?

Svemir nema temperaturu u klasičnom smislu jer je vakuum savršen izolator. Gubitak topline događa se polako, isključivo zračenjem, pa se nećete smrznuti trenutno. S druge strane, ako ste izravno izloženi sunčevoj svjetlosti bez atmosferske zaštite, zadobit ćete teške opekotine od UV zračenja u vrlo kratkom roku.

Koliko dugo do konačnog kraja?

Znanstvene procjene i pokusi na životinjama (te nesretni incidenti u vakuumskim komorama na Zemlji) sugeriraju da bi čovjek mogao biti spašen bez trajnih oštećenja mozga ako se vrati u sigurnu atmosferu unutar 60 do 90 sekundi. Nakon dvije minute, gašenje organa postaje nepovratno.

Svemir je prekrasan, ali nas podsjeća koliko smo krhki i koliko ovisimo o tankom sloju atmosfere koji nas čuva kod kuće.