Može li Aleksandar Vučić pasti zbog projekta obnove željezničkog kolodvora, pitanje je kojim se ovih dana bave politički analitičari diljem Srbije, pa i šire.

Urušavanje nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru - izgrađenom 1964. godine, a "nedirnutom" do 2020., kada je Vučićeva vlast počela provoditi rekonstrukcije - odnijelo je 14 ljudskih života, a u političkom smislu "žrtva" je, za sada, tek bliski Vučićev suradnik Goran Vesić. On se zbog nemilog događaja odrekao fotelje ministra građevinarstva, prometa i infrastrukture.

Do jučer najveća prijetnja za ostanak na vlasti Vučiću činio se projekt Jadar, odnosno iskopavanje litija, koji je Srbiji trebao donijeti milijarde eura. Vučić se tu našao pod pritiskom velikih sila, ali i vlastitih građana pa je zbog masovnih prosvjeda koji su se "oteli kontroli" 2022. odustao od projekta, da bi potom okrenuo ploču. 

Razlika između ove dvije prijetnje po Vučića posve je očita: iskapanje litija vrijedi milijarde i to je iznos zbog kojeg se i u ozbiljnijim zemljama od Srbije itekako pada s vlasti, a ukoliko padne zbog obnove kolodvora, vrijedne oko 65 milijuna eura, otići će zbog običnog "kusura". Novonastala situacija otkriva drugu pozadinu, a ona zapravo govori da su Vučiću veći problem "unutarnji neprijatelj" nego onaj vanjski.

 Naime, u "slučaju litij" provučićevi mediji (kao i glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, prenoseći neslužbeni stav Moskve) za protuvučićeve prosvjede su optužili Zapad, iako je posve razvidno da je istom tom Zapadu bilo u interesu da se projekt Jadar nastavi (jer bi taj litij ionako njima), kao i to da im savršeno odgovara da sam Vučić, kao zagovaratelj projekta, ostane na vlasti. 
Usporedili su provučićevi mediji te prosvjede s onima na ukrajinskom trgu Majdanu, kojim je zapravo krenuo oružani sukob Ukrajine i Rusije, namećući tezu da Zapad želi srušiti (demokratski izabranu) prorusku vlast i postaviti svoju lojalnu. 

S druge strane mnogi su u slučaju litij vidjeli povod da mu Moskva i Peking okrenu leđa jer se prodaja litija Zapadu direktno kosi s njihovim interesima, no Vučić je tu nekako uspio sjediti na dvije stolice: prije svega zbog širih interesa Rusije i Kine, koji baš i nemaju previše saveznika na europskom kontinentu (a osim Mađarske u Europskoj uniji nikoga) te mu Putin i Xi toleriraju ovakva "iskakanja". Pukotine u režimu tada je slikovito opisao srpski politolog Srđan Cvijić, a njegove riječi danas - kad u prvi plan izbija "sitniji", ali unutarnji problem -  dobivaju na težini. 

"Režim u Srbiji djeluje kao da je jak jer ima i zapadnu, i rusku, i kinesku podršku, a u stvari je slab jer mu se kruni podrška na unutrašnjem planu", naglasio je Cvijić Vučićev problem.

"Kada sjedite na više stolica i kada je očigledno da to činite da biste se što duže održali na vlasti, onda vam više nitko ne vjeruje. Vučićeva vanjska politika podsjeća na žonglera koji u početku žonglira s dvije loptice pa mu to ide lako, potom s tri, i to mu ide lako, kad počne žonglirati sa četiri još uvijek mu uspijeva da mu loptice ne popadaju, ali poslije posljednjih prosvjeda tih loptica je previše, one počinju padati i obijati mu se o glavu".

U međuvremenu je žongler Vučić dobio još jednu "lopticu", ovu novosadsku i veliko je pitanje hoće li ovog puta izaći neokrznut. Počelo je s ostavkom bliskog suradnika, a nakon novih masovnih prosvjeda čini se da tu problemi po njegov režim neće stati...