Iako proteklih dana glavnu medijsku pozornost u Hrvatskoj zaokupljaju nova ruska napredovanja u Ukrajini, otvoreni sukob na Bliskom istoku, započet otmicom i masakrom izraelskih građana u listopadu prošle godine, i dalje traje.

Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, postavlja se pitanje pristupa koji će nova američka administracija koristiti kako bi se suočila s tekućim sukobima, uključujući situaciju na Bliskom istoku.

Od Trumpove administracije mogu se očekivati dva glavna cilja vanjske politike na Bliskom istoku: riješiti trenutačni aktivni sukob u kojem se nalazi Izrael i potaknuti Saudijsku Arabiju na šire partnerstvo. Međutim, ova dva cilja mogu se međusobno isključivati.

Abrahamov sporazum, potpisan 15. listopada 2020., označio je političku normalizaciju odnosa između Izraela, Bahreina i UAE-a. Sporazumi predstavljaju jedno od ključnih postignuća Trumpove vanjske politike iz njegova prvog mandata. Kasnije su se sporazumu pridružili Maroko, 22. listopada, i Sudan u siječnju 2021. No, postavlja se pitanje zašto su te države uopće odlučile potpisati sporazum. Dio sporazuma bio je motiviran financijskim interesima: normalizacija odnosa s Izraelom otvorila je vrata međunarodnoj trgovini u regiji. Ipak, važniji dio sporazuma odnosio se na uspostavu vojnog saveza protiv Irana, koji uz Izrael predstavlja jedno od najvažnijih središta moći na Bliskom istoku. Saudijska Arabija, iako nije potpisala Abrahamov sporazum, mogla bi postati ključni element Trumpove vanjske politike budući da kao glavnog suparnika u regiji vidi upravo Iran. Brojni stručnjaci vjeruju da je sprječavanje ulaska Saudijske Arabije u sporazum bilo jedan od ciljeva terorističkog napada Hamasa 2023. godine. koji je pokrenuo sukob u regiji.

Sporazum između Saudijske Arabije i Izraela, uz posredovanje SAD-a, značajno bi utjecao na međunarodne odnose bliskoistočnih zemalja i ograničio iranske interese u regiji. Takav bi razvoj omogućio SAD-u povlačenje dijela vojnika vlastitih snaga i smanjenje troškova vojne opskrbe Izraela, budući da Saudijska Arabija, uz Izrael i Iran predstavlja jednu od tri vodeće vojne sile u regiji.

Ipak, malo je vjerojatno da će se Saudijska Arabija uključiti u sporazum dok traje sukob u Gazi i Libanonu. Također, nije izgledno da će SAD obustaviti vojnu i financijsku pomoć Izraelu prije potpisivanja sporazuma zbog zaštite vlastitih interesa u regiji. S obzirom na složenost situacije na Bliskom istoku, Trumpu preostaju dvije opcije. Prva je izravno uključivanje SAD-a u sukob, što je teško zamislivo s obzirom na Trumpovu izolacionističku politiku. Druga, vjerojatnija opcija uključuje ekonomske poticaje Izraelu i nastavak pružanja vojne pomoći kao uvjet za evakuaciju izraelskih vojnih snaga iz Libanona i Gaze. Iran je svjestan da Saudijska Arabija neće potpisati Abrahamski sporazum sve dok je Izrael vojno aktivan u Gazi i Libanonu što potiče Iran na daljnje rasplamsavanje sukoba koristeći militantne skupine pod svojom sferom utjecaja poput Huta u Jemenu te Hezbollah u Libanonu. 

Zaključno, Trumpova administracija neće moći jednostrano osigurati mir i stabilnost na Bliskom istoku. Iako bi diplomatski napori mogli otvoriti put normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Izraela, složenost sukoba i prisutnost iranskih proxy snaga dodatno otežavaju postizanje trajnog rješenja. buduće inicijative vjerojatno uključivati ekonomske poticaje i nastavak vojne podrške Izraelu , ali postizanje stvarnog mira ovisit će o široj međunarodnoj suradnji i spremnosti bliskoistočnih aktera da se angažiraju u trajnim političkim rješenjima.