Danas, u eri u kojoj se nuklearno oružje ponovno često spominje u geopolitičkim analizama i napetostima, vrijedi se vratiti na sam početak. Trenutak koji je označio ulazak čovječanstva u "nuklearno doba" dogodio se u strogoj tajnosti, usred pustoši američke savezne države Novi Meksiko.

Bilo je to rano jutro 16. srpnja 1945. godine, kada je uspješno izveden povijesni pokus pod kodnim imenom "Trinity" (Trojstvo).

Projekt Manhattan i potraga za "kodom 100"

Početkom 1940-ih, u jeku Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države pokrenule su supertajni znanstveno-vojni projekt pod nazivom Projekt Manhattan. Cilj je bio jednostavan, ali zastrašujući: preduhitriti nacističku Njemačku u razvoju dotad neviđenog oružja masovnog uništenja.

Pod vodstvom karizmatičnog fizičara J. Roberta Oppenheimera (često nazivanog "ocem atomske bombe") i generala Leslieja Grovesa, tisuće znanstvenika radile su u tajnom laboratoriju u Los Alamosu. Nakon godina teorijskih izračuna i eksperimenata, došlo je vrijeme za test u stvarnom svijetu.

Lokacija: Pješčani pakao "Jornada del Muerto"

Za mjesto testiranja odabrana je izolirana lokacija u pustinji savezne države Novi Meksiko, oko 190 kilometara južno od Albuquerquea. To je područje bilo dio vojnog poligona Alamogordo, a povijesno je nosilo zlokobno španjolsko ime Jornada del Muerto (Put mrtvaca).

Znanstvenici su lokaciju nazvali jednostavno – "Trinity". Tamo je podignut 30 metara visoki čelični toranj na čiji je vrh postavljena prva atomska bomba, naprava s jezgrom od plutonija, interno nazvana "The Gadget" (Spravica).

5:29 ujutro: Dan kada je sunce izašlo dvaput

Eksplozija je bila zakazana za rano jutro 16. srpnja 1945. godine. Unatoč lošem vremenu i grmljavinskoj oluji koja je nakratko odgodila testiranje, u točno 5 sati i 29 minuta po lokalnom vremenu, "Spravica" je detonirana.

Ono što je uslijedilo šokiralo je čak i znanstvenike koji su bombu stvorili:

Svjetlost jača od sunca: Bljesak svjetlosti bio je toliko intenzivan da su ga primijetili stanovnici stotinama kilometara udaljenih gradova. Navodno je jedna slijepa djevojka u stotinjak kilometara udaljenom Albuquerqueu pitala što je to bljesnulo.

Vatrena kugla i oblak gljive: U sekundi se stvorila vatrena kugla široka preko 600 metara koja se brzo uzdigla u nebo, formirajući prvu, danas zlokobno prepoznatljivu "nuklearnu gljivu" visoku oko 12 kilometara.

Stravična toplina: Toplina eksplozije bila je toliko razorna da je pijesak u pustinji ispod tornja doslovno rastaljen i pretvoren u zeleno, radioaktivno staklo, koje je kasnije nazvano trinitit.

Snaga eksplozije procijenjena je na ekvivalent od oko 20 kilotona TNT-a. Čelični toranj na kojem je bomba stajala u potpunosti je ispario.

"Postao sam smrt, uništavatelj svjetova"

Promatrajući eksploziju iz skloništa udaljenog desetak kilometara, znanstvenici su reagirali mješavinom olakšanja, trijumfa i čistog užasa. Upravo je u tom trenutku J. Robertu Oppenheimeru kroz glavu prošao poznati stih iz hinduističkog svetog spisa Bhagavad Gite:

"Sada sam postao smrt, uništavatelj svjetova."

Fizičar Kenneth Bainbridge bio je još izravniji kada se nakon detonacije okrenuo Oppenheimeru i rekao: "Sada smo svi kučkini sinovi."

Što je uslijedilo?

Uspješan pokus "Trinity" potvrdio je američkim vlastima da posjeduju funkcionalno nuklearno oružje. Manje od mjesec dana kasnije, 6. i 9. kolovoza 1945. godine, atomske bombe bačene su na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, što je ubrzo dovelo do kapitulacije Japana i završetka Drugog svjetskog rata, ali i započelo opasnu utrku u naoružanju koja traje sve do danas.

Mjesto "Trinity" u Novom Meksiku danas je povijesni spomenik. Dvaput godišnje (u travnju i listopadu) otvoreno je za turističke posjete, podsjećajući posjetitelje na jutro koje je zauvijek promijenilo sudbinu cijelog planeta.