Treba li Europska unija proširiti odlučivanje kvalificiranom većinom na pitanja vanjske politike i sigurnosti kao i na pripremne korake za primanje novih članova? Pitanje je o kojem se raspravljalo na javnoj tribini koju je organizirao Centar Miko Tripalo uz potporu Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, a čija je voditeljica Zrinka Ujević na početku podsjetila da se upravo kvalificiranom većinom donosi najveći broj odluka u Vijeću EU.

"Sada zbog kriza kao što to uvijek bude u krizi, sve više i više razmišljamo o tome na koji način možda pojačati nekakvu našu učinkovitost u donošenju odluka i opet se vraćamo ponovo na raspravu o tome da li je razlog tome možda način na koji odlučujemo u Europskoj uniji. Dakle kod usvajanja odluka kvalificiranom većinom naravno ne radi se samo o preglasavanju radi preglasavanja, radi se o tome da se postižu odluke većinom, ali uz uvažavanje stajališta onih koji su u manjini i upravo je rekla bih to nešto što je u srži Europske unije, a to je konstantno traženje konsenzusa."

A dok se u mnogim područjima glasa kvalificiranom većinom, tu je i pravo veta koje postoji u Vijeću EU-a, posebno u vanjskoj politici i porezima, gdje se često traži jednoglasnost. Na to se osvrnula Iris Goldner Lang s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

"Pitanje prava veta nije nešto što možemo okarakterizirati na crno bijeli način i reći to je ili loše ili dobro, nije ni dobro niti loše. Inicijalno to je jako dobro zamišljeno, zamišljeno je kao nekakav obrambeni, kao nekakav zaštitni mehanizam koji će štititi fundamentalne interese države članica, ali problem nastaje ukoliko se taj mehanizam zloupotrebljava za neke druge političke interese."

Kao primjer zlouporabe, navela je nedavno izglasavanje VFO-a koji je zahtjevao jednoglasnost svih država članica. "Mađarska je tada blokirala donošenje proračuna ne zato što je bila protiv donošenja tog proračuna, nego zato što je vezivala svoj pristanak s određenim izmjenama u prijedlogu tadašnje uredbe, a koja danas postoji, o uvjetovanosti", rekla je Goldner Lang, a prenosi Media servis.

"Koji zahtjeva da se financije koje dolaze iz EU budžeta u države članice koriste u skladu s poštivanjem vladavine prava i Mađarska naravno kao što znamo ima problema s vladavinom prava i Orban je inzistirao na određenim izmjenama tadašnjeg prijedloga tog akta i time uvjetovao svoj pozitivan glas za Višegodišnji financijski okvir."

U smislu straha od preglasavanja malih država kada je riječ o kvalificiranoj većini, Goldner Lang kaže da taj sistem ima određene mehanizme zaštite svih pa tako i malih država članica.

"Kvalificirana većina znači da morate imati 55% glasova država članica koje predstavljaju 65% stanovništva Unije, ali postoji blokirajuća manjina koju čini četiri države članice koje čine 35% stanovništva Europske unije. Dakle što to znači za Hrvatsku, s obzirom na mali broj stanovništva u Hrvatskoj, mi bi morali naći tri jake države članice kao što su ne znam Njemačka, Poljska i tako dalje da formiramo blokirajuću manjinu."

Profesor s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Dario Čepo odgovorio je na pitanje je li doista opasnost o kojoj mi moramo voditi računa da 15 demokratskih zemalja u Europskoj uniji hoće pojedinoj maloj zemlji nanijeti štetu. "Na tako postavljeno pitanje odgovor može biti samo ne, neće demokratske države uništavati drugu demokratsku državu", istaknuo je i dodao:

"Problem je što se ovdje naravno u ovom kontekstu nacionalni interes predstavlja ništa drugo, nego jednu praznu posudu u koju vi kao politički akter ulijevate što mislite da je to važno. Pa će onda Viktor Orban misliti da je jedna stvar nacionalni interes Mađarske, a možda ovih 15 država članica će misliti da je nešto sasvim drugo nacionalni interes mađarskih građana. To je u krajnjoj liniji problem s time da ugrožavanje nacionalnih interesa bude onaj hanzaplast koji se stavlja u trenutku kad mislite da da će vas netko preglasati u korist kvalificirane većine."

Otvorilo se tijekom tribine i pitanje ‘traži li nova geopolitička situacija da se promijeni sadašnji način odlučivanja Europske unije o sigurnosnim pitanjima i vanjskoj politici, kao i primanju novih članica. Na to se osvrnuo dopisnik iz Bruxella Augustin Palokaj koji se okupljenima obratio putem video veze.

"Promjena načina glasanja oko vanjske politike bi svakako bila poželjna u ovom trenutku, međutim ona nije moguća i u ovoj situaciji se Europska unija nalazi u fazi gdje ona ne može jasno niti definirati vanjsko-političke ciljeve, a kamoli ih provodite. Znači dovoljno je da jedna zemlja bude protiv nečega i onda se prestaje o tome i raspravljati."

"Čuo sam davno jednog zapadnog diplomata da stare države članice imaju načelo da pravo veta postoji da se ne bi koristilo", dodao je Palokaj.

"Dakle u EU se ne glasa, ne diže se ruka za veto, jako jako rijetko se to događa. Država koja predsjedava ili sada nova tijela u Vijeću razmatraju, provjeravaju kakvo je raspoloženje država članica i kada vide da ne postoji jednoglasnost ili konsenzus onda se jednostavno o tome više ne odlučuje, nego se prelazi na druge teme."

Snježana Vasiljević s Pravnog fakulteta u Zagrebu govorila je o vetu u smislu proširenja Europske unije.

"Pravo veta u ovom segmentu je po meni zapravo katastrofalno i ja smatram da se to mora promijeniti jer mislim da je Europska unija debelo zakasnila s tim procesom proširenja na Zapadni Balkan, ne zato što ja favoriziram Zapadni Balkan, nego zato što je to jednostavno pitanje sigurnosti, to je pitanje sigurnosnih interesa, dakle prvorazredno političko pitanje u Europskoj uniji koje se zapravo ponovo aktualiziralo ratom u Ukrajini."

To je bitno dodaje jer smo mi dio tog susjedstva, a ističe i da smatra da Hrvatska mora biti predvodnik stabilizacije u regiji. "Htjeli mi to sebi priznati ili ne, mi smo dio i tog geografskog i političkog, ali i pravnog područja", govori Vasiljević.

"Zašto pravnog? Zato što sudbine ljudi koji žive na Zapadnom Balkanu nisu samo politički povezane, nego i pravno, dakle postoje pitanja građanstva, dakle državljanstva, pitanje socijalnih prava koja su neuređena, dakle svi ti ljudi žive na tim područjima i kreću se slobodno, međutim na tim područjima postoje prepreke koje su zaostale i koje još uvijek zapravo stvaraju veliki problem ljudima koji žive i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji da ne pričam dalje. Zapravo svi smo međusobno povezani u dnevnom funkcioniranju."

Čepo se osvrnuo i na to kako vidi pozicije glavnih hrvatskih političkih stranaka o proširivanju glasovanja kvalificiranom većinom na vanjsku politiku, sigurnost i barem korake u primanju novih članica.

"Meni se čini da je potpuno irelevantno kakva je stranačka pozicija u Republici Hrvatskoj jer je stranačka pozicija pozicija stranačkog čelnika pa onda moramo gledati tko će biti stranački čelnik u tom trenutku. Ako njemu paše tako onda će se stranka njemu povinovati budući da je stranački sustav u Hrvatskoj potpuno razoren, ali je to dobro pitanje da možda opet potvrdim ono što sam govorio, a to je da to povlačenje nacionalnih interesa kao razloga protiv kvalificirane većine, odnosno za zadržavanje veta, nije ništa drugo u biti, nego stranački interes, interes tadašnje vladajuće stranke."

A podsjetimo još kako je proširenje odlučivanja kvalificiranom većinom u Europskoj uniji prijedlog za ukidanje ili zaobilaženje prava veta država članica u nekim područjima poput vanjske politike, poreza, kako bi se olakšalo i ubrzalo donošenje odluka. Iako Europski parlament podržava prijelaz na to proširenje u nekim fazama, rasprava o tome što točno treba izglasavati većinom, a što zadržati za jednoglasnost, i dalje traj