Devetnaesti lipanj ove godine ostat će zapamćen kao datum od velike povijesne važnosti. Na taj su dan Demokratska Narodna Republika Koreja i Ruska Federacija potpisale sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu, uz svečanu ceremoniju u Pjongjangu.

Kao posljedica invazije na Ukrajinu, tradicionalni diplomatski i ekonomski odnosi Rusije i Zapada ubrzano su degradirali. Moskva je stoga bila prisiljena preispitati dotadašnje obrasce partnerstava i okrenuti se novim saveznicima na Istoku. Kako rat u Ukrajini traje već tri godine, postaje sve skuplji u smislu ljudskih resursa, s obzirom na velike gubitke s obje strane. Stoga, Kremlju postaje sve teže zamijeniti ljudstvo na prvoj liniji borbe. Plaće profesionalnih vojnika neodrživo rastu kako a daljnja mobilizacija je rizična  budući da se ruski autoritarni model temelji na filozofiji društvene depolitizacije, u kojoj su građani motivirani negativnim poticajima, poput sankcija i novčanih kazni, da se ne bave vanjskom politikom i fokusiraju na vlastiti život. Za razliku od totalitarnog modela Sovjetskog Saveza, koji je mobilizirao društvo za postizanje kolektivnih ciljeva, današnji autoritarni model potiče apatiju, ostavljajući politička pitanja "profesionalcima" i prisiljavajući malobrojnu oporbu na šutnju. Ovaj model funkcionira sve dok država ne počne zadirati u privatne živote građana, osobito prisilnom mobilizacijom, što bi moglo destabilizirati odnos između Kremlja i naroda.

Kako bi izbjegao dodatnu mobilizaciju poput one provedene u rujnu prošle godine, koja bi mogla imati prevelike političke posljedice, predsjednik Rusije Vladimir Putin pronašao je rješenje u savezništvu s Kim Jong Unom. Sjeverna Koreja, kao tvorevina Sovjetskog Saveza, dijeli slične karakteristike, uključujući nepostojanje ljudskih prava i prisilnu militarizaciju društva. To Rusiji omogućuje pristup ljudstvu koje može koristiti po nižoj političkoj cijeni nego što bi to bila dodatna mobilizacija vlastitih građana.

Ovaj je potez povijesno značajan jer je ovo prvi put da Sjeverna Koreja posjeduje nešto što je važno za velesilu - ljudstvo. Tako je Kim Jong Un dobio priliku testirati svoje vojne postrojbe u otvorenom sukobu po prvi put od Korejskog rata 1950. godine. Osim vojnog iskustva, Pjongjang će imati koristi od prijenosa osjetljive vojne tehnologije iz Rusije, koja je potrebna za povećanje preciznosti i dometa njegovih balističkih projektila, s ciljem uspostavljanja pariteta s “ideološkim neprijateljima,” prvenstveno Sjedinjenim Američkim Državama i Južnom Korejom.

Iako Rusija i Sjeverna Koreja javno ne priznaju prisutnost sjevernokorejskih vojnika u Rusiji, pojavile su se brojne snimke prokremaljskih vojnih blogera na platformi Telegram, koji navodno prikazuju dolazak stranih vojnika u vojni centar za obuku u Vladivostoku. Na snimkama se vidi kako vojnici preuzimaju ruske uniforme i opremu, što sugerira da će se angažman stranih vojnika pokušati prikriti kako bi se očuvala mogućnost vjerodostojnog demantiranja njihove prisutnosti.

Iako nije potvrđen točan broj sjevernokorejskih vojnika u Rusiji, zapadne obavještajne agencije poput CIA-e procjenjuju da ih je oko 10 tisuća. Stručnjaci smatraju da Kremlj planira koristiti sjevernokorejske borce za stabilizaciju Kurske regije, područja unutar međunarodno priznatih granica Rusije koje su ukrajinske snage zauzele u kolovozu ove godine. Predlaže se teorija da Kremlj namjerava zamijeniti svoje zadnje linije obrane u toj regiji sjevernokorejskim vojnicima kako bi oslobodio vlastite snage za djelovanje na drugim dijelovima bojne linije, ponajviše na istoku u regiji Donbas, gdje bilježi značajna napredovanja posljednjih mjeseci.

Ovakvo partnerstvo između Rusije i Sjeverne Koreje predstavlja nastavak eskalacije sukoba u Ukrajini. Prvotno neutralni ili oprezni akteri, poput vlasti Južne Koreje, sada razmatraju mogućnost isporuke oružja Ukrajini, uključujući projektile zemlja-zrak, zabrinuti zbog savezništva između Sjeverne Koreje i Rusije i njegovih mogućih posljedica na regionalnu sigurnost. Ovo je prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu da vidimo neposredno uključivanje vojske treće zemlje koja nije izravno upletena u sukob, što može postaviti opasan presedan za daljnju eskalaciju.