Ovog mjeseca Indija i Pakistan nalaze se u stanju ozbiljne vojne konfrontacije nakon indijskog raketnog napada "Operacija Sindoor" izvedenog 6. svibnja. Ovaj napad bio je odgovor na teroristički incident u Pahalgamu od 23. travnja, u kojem je ubijeno 26 civila, većinom hinduističkih turista. Trenutni sukob predstavlja samo najnoviju epizodu dugotrajnog neprijateljstva između ove dvije nuklearne sile koje traje još od njihovog nastanka 1947. godine. Ključni elementi ovog višedesetljetnog sukoba uključuju neriješen teritorijalni spor oko Kašmira, četiri velika rata, religijske tenzije, prekogranični terorizam i međusobno nepovjerenje. Nedavna eskalacija dovela je do prekida diplomatskih odnosa, suspenzije ključnih bilateralnih sporazuma i ozbiljne prijetnje šireg vojnog sukoba između zemalja koje zajedno posjeduju više od 200 nuklearnih bojevih glava.

Povijesna pozadina sukoba

Korijeni sukoba između Indije i Pakistana sežu do podjele Britanske Indije 1947. godine. Nakon stjecanja neovisnosti od britanske kolonijalne vlasti, subkontinent je podijeljen po vjerskoj osnovi – područja s muslimanskom većinom postala su dio Pakistana, dok su područja s hinduističkom većinom pripala Indiji. Ova podjela, poznata kao Particija, dovela je do jedne od najvećih migracija u povijesti, s 12-20 milijuna ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, te nasilja u kojem je život izgubilo do 2 milijuna ljudi.

Već u prvim mjesecima neovisnosti, dvije nove države ušle su u sukob oko Kašmira, kneževine na sjeveru s muslimanskom većinom, ali hinduističkim vladarom. Kada su pakistanske plemenske milicije izvršile invaziju na Kašmir, maharadža Hari Singh potpisao je dokument o pristupanju Indiji, što je dovelo do prvog indijsko-pakistanskog rata (1947-1948). Rat je završio intervencijom UN-a i uspostavljanjem crte razdvajanja, ali referendum o budućnosti regije koji je UN predložio nikada nije održan.

Kašmir kao epicentar sukoba

Kašmir predstavlja središnji element spora između Indije i Pakistana. Obje države polažu pravo na cijeli teritorij, ali trenutno Indija kontrolira oko 55%, Pakistan 30%, a Kina 15% teritorija. Nakon rata 1971. godine uspostavljena je Linija kontrole (LoC) koja služi kao de facto granica između indijskog i pakistanskog dijela Kašmira.

Strateška važnost Kašmira proizlazi iz nekoliko faktora. Geografski, regija predstavlja važan izvor vode jer sadrži izvore ključnih rijeka koje teku kroz oba teritorija. Za Pakistan, pitanje Kašmira ima religijsku dimenziju budući da je riječ o regiji s muslimanskom većinom. Za Indiju, zadržavanje Kašmira predstavlja potvrdu njenog sekularnog identiteta i teritorijalnog integriteta.

Četiri rata i kontinuirani sukobi

Od stjecanja neovisnosti, Indija i Pakistan vodili su četiri velika rata, od kojih su tri bila izravno povezana s Kašmirom:

Prvi kašmirski rat (1947-1948) - izbio nakon pristupanja Kašmira Indiji i pakistanske invazije; rezultirao je podjelom Kašmira duž Linije kontrole.

Drugi indijsko-pakistanski rat (1965) - započeo je infiltracijom pakistanskih boraca u Kašmir i prerastao u širi sukob; završio je bez značajnih teritorijalnih promjena.

Treći indijsko-pakistanski rat (1971) - povezan s borbom za neovisnost Istočnog Pakistana (današnji Bangladeš); rezultirao je porazom Pakistana i stvaranjem nove države Bangladeš.

Kargilski rat (1999) - ograničeni sukob u kašmirskoj regiji Kargil, kada su pakistanske snage prešle Liniju kontrole; završio je povlačenjem pakistanskih snaga nakon međunarodnih pritisaka.

Osim ovih ratova, od 80-ih bilježi se porast terorističkih aktivnosti u Kašmiru, s brojnim napadima koji su doveli do kriza i vojnih mobilizacija. Nakon terorističkog napada na indijski parlament 2001. godine, obje zemlje mobilizirale su gotovo milijun vojnika duž granice, a slična situacija ponovila se 2008. nakon terorističkih napada u Mumbaiju.

Razvoj nuklearnog oružja (Indija 1974., Pakistan 1980-ih) dodao je novu, još opasniju dimenziju njihovom sukobu, povećavajući međunarodnu zabrinutost zbog mogućnosti nuklearnog sukoba.

Kriza 2025. godine: Od terorističkog napada do raketnih udara

Trenutna kriza započela je 23. travnja ove godine terorističkim napadom u Baisaran dolini blizu Pahalgama u indijskom dijelu Kašmira. U napadu je ubijeno 27 osoba, uključujući 25 hinduističkih turista, jednog kršćanskog turista i jednog lokalnog muslimana, a više od 20 ljudi je ozlijeđeno. Odgovornost za napad prvotno je preuzela skupina poznata kao "The Resistance Front" (TRF), koju Indija smatra ogrankom terorističke organizacije Lashkar-e-Taiba. Indija je odmah optužila Pakistan za podržavanje napadača, iako konkretni dokazi nisu javno prezentirani. Uslijedila je diplomatska kriza bez presedana:

Indija je suspendirala Sporazum o vodama rijeke Indus, zatvorila integrirani kontrolni punkt na granici Attari-Wagah, zabranila putovanja pakistanskim državljanima u Indiju, otkazala prethodno izdane vize, te protjerala pakistanske vojne savjetnike iz Indije.

Pakistan je odgovorio suspenzijom viza indijskim državljanima, zatvaranjem zračnog prostora za indijske zrakoplove, protjerivanjem indijskih diplomata i suspenzijom Sporazuma iz Šimle. Također je prekinuta sva trgovina s Indijom.

Situacija je kulminirala 6. svibnja 2025. kada je Indija izvela raketne napade na Pakistan pod kodnim imenom "Operacija Sindoor". Napadi su bili usmjereni na devet lokacija u pakistanskom dijelu Kašmira (Muzaffarabad i Kotli) i pakistanskoj pokrajini Punjab (Bahawalpur, Muridke). Indijsko Ministarstvo obrane opisalo je napade kao "fokusirane, odmjerene i neeskalacijske", tvrdeći da su ciljali "terorističku infrastrukturu" povezanu s grupama Lashkar-e-Taiba i Jaish-e-Mohammad.

Pakistan je izvijestio da su u napadima poginula tri civila, a dvanaest je ozlijeđeno, te da su pogođene dvije džamije s civilima unutra. Kao odgovor, Pakistan je zatvorio svoj zračni prostor i otkazao sve letove na 48 sati, a pakistanske sigurnosne snage tvrde da su oborile dva indijska borbena zrakoplova Dassault Rafale. Pakistanska vojska zaprijetila je uzvratnim napadima "u vrijeme i na mjestu po svom izboru", što je dodatno povećalo strahove od šireg sukoba.

Vojna i geopolitička neravnoteža

Ključni faktor u indijsko-pakistanskom odnosu je značajna neravnoteža u vojnoj moći. Indija posjeduje četvrtu najveću vojsku na svijetu, dok je pakistanska vojska rangirana kao dvanaesta. Obje zemlje posjeduju nuklearno oružje, što značajno komplicira dinamiku sukoba i sprječava punu eskalaciju konvencionalnog ratovanja zbog straha od nuklearne razmjene. Ovo je tzv. "paradoks stabilnosti-nestabilnosti" gdje nuklearno odvraćanje sprječava veliki rat, ali može potaknuti manje sukobe niskog intenziteta.

Ekonomske posljedice sukoba

Dugotrajni sukob između Indije i Pakistana ima značajne ekonomske posljedice za obje zemlje, a posebno za Pakistan koji ima manju ekonomiju. Trgovinski odnosi drastično su se pogoršali nakon 2019. godine:

U fiskalnoj godini 2017-2018, trgovina između Indije i Pakistana iznosila je 2,41 milijardu dolara, s indijskim izvozom od 1,92 milijarde dolara u Pakistan i uvozom od 488,5 milijuna dolara.
Nakon samoubilačkog napada u Pulwami 2019. godine, Indija je ukinula Pakistanu status najpovlaštenije nacije (MFN), što je dovelo do pada bilateralne trgovine s 2,41 milijarde dolara u 2018. na 1,2 milijarde dolara do 2024. godine.

Pakistanski izvoz u Indiju doživio je dramatičan pad s 547,5 milijuna dolara u 2019. na samo 480.000 dolara u 2024. godini[21].
Trenutna kriza i novi trgovinski prekid dodatno će naštetiti ekonomijama obje zemlje, a posebno pakistanskom farmaceutskom sektoru koji značajno ovisi o uvozu iz Indije. Zatvaranje graničnog prijelaza Wagah-Attari, jedinog kopnenog prijelaza za trgovinu između dvije zemlje, značajno povećava transportne troškove. Sukob između Indije i Pakistana jedan je od najdugotrajnijih i najopasnijih geopolitičkih sukoba u svijetu. Njegove korijene nalazimo u traumatičnoj podjeli 1947. godine, ali je kroz desetljeća evoluirao i postao složen splet teritorijalnih, religijskih, povijesnih i sigurnosnih pitanja.