Užurbano jutro, pljusak, kašnjenje na posao ili povratak iz noćnog izlaska. U svim tim situacijama prva pomisao nam je pozivanje taksija. No, potreba za privatnim prijevozom u gradovima nije proizvod 20. ili 21. stoljeća. Ljudi su oduvijek tražili način kako se prevesti kroz grad bez da posjeduju vlastito vozilo ili konja.

Prvi taksiji na svijetu imali su četiri noge

Prvi službeni, organizirani javni prijevoz koji bismo danas mogli nazvati taksijem pojavio se u prvoj polovici 17. stoljeća i to gotovo istovremeno u dva najveća europska centra: Londonu i Parizu.

Sve je počelo u Londonu oko 1635. godine, kada je parlament donio prvi zakon o kočijama za najam (Hackney carriages). Bile su to masivne, drvene kočije s konjskom zapregom koje su stajale ispred velikih gostionica i nudile prijevoz bogatijim građanima.

Svega nekoliko godina kasnije, točnije 1640. godine, francuski poduzetnik Nicolas Sauvage u Parizu je otvorio prvu tvrtku za najam kočija s vozačem. Budući da je njegovo sjedište bilo u blizini kapele posvećene Svetom Fiacreu (zaštitniku vrtlara), te su pariške kočije dobile naziv fiaker. Taj se izraz ubrzo proširio cijelom Europom, pa je preko Beča u 19. stoljeću stigao i u Zagreb, gdje su fijakeri desetljećima bili glavni simbol gradskog prijevoza.

Ove rane "taksi" vožnje bile su iznimno skupe i rezervirane isključivo za elitu. Cijena se ugovarala odoka, što je često dovodilo do žestokih svađa između prepredenih kočijaša i prevarenih putnika.

Izum koji je stvorio "taksi": Što zapravo znači ta riječ?

Konji su vladali ulicama stoljećima, a onda je krajem 19. stoljeća nastupila tehnološka revolucija. Ključni trenutak dogodio se 1891. godine kada je njemački inženjer Wilhelm Bruhn izumio taksimetar – mehanički uređaj koji je mjerio prijeđenu udaljenost i vrijeme te na temelju toga točno izračunavao cijenu vožnje.

Izum taksimetra uveo je apsolutni red i poštenje u prijevoz, a upravo iz te riječi nastao je naziv koji danas koristi cijeli svijet: taksi.

Svega nekoliko godina nakon izuma taksimetra, 1897. godine, njemački pionir automobilizma Gottlieb Daimler proizveo je Daimler Victoria, prvi automobil na svijetu s ugrađenim taksimetrom i motorom s unutarnjim izgaranjem. Iste godine u Stuttgartu je pokrenuta i prva motorizirana taksi služba na svijetu.

Žuta groznica i globalni fenomen

Nakon Europe, taksi manija brzo je zahvatila Ameriku. U New Yorku se 1907. godine pojavila tvrtka koja je uvezla stotine francuskih automobila s taksimetrima. Vlasnik tvrtke, Harry Allen, odlučio je obojiti sva svoja vozila u jarku žutu boju kako bi bila uočljiva s velike udaljenosti na zakrčenim gradskim ulicama. Tako je rođen kultni njujorški Yellow Cab, koji je postao jedan od najvećih simbola pop-kulture.

Taksi službe su se kroz 20. stoljeće profesionalizirale, uvele radio-veze za dispečerske centre i postale stupom urbanog života. U Hrvatskoj su lokalni taksisti desetljećima držali monopol, a vožnja taksijem smatrala se luksuzom koji se koristio samo u posebnim prilikama.

Digitalna revolucija: Povratak korijenima

Dolaskom pametnih telefona i pojavom platformi poput Ubera (osnovanog 2009. u San Franciscu) i Bolta, taksi industrija doživjela je najveći potres u svojoj povijesti. Tehnologija je eliminirala potrebu za telefonskim pozivima dispečeru, a fiksne cijene i praćenje vozila preko GPS-a učinili su prijevoz pristupačnijim i jeftinijim nego ikada prije.

Od blatnjavih londonskih ulica i konjskih zaprega koje su škripale pod težinom aristokracije, do električnih automobila koje danas naručujemo jednim dodirom prsta po ekranu taksi je prošao dug put. No, njegova bit ostala je potpuno ista kao i prije 400 godina: spasiti nas od pješačenja kada nam je to najpotrebnije.