Rat u Ukrajini približava se kraju četvrte godine s novim diplomatskim inicijativama koje nude tračak nade, ali i kontinuiranim borbama na terenu. Sastanak u Istanbulu planiran je ovog četvrtka no još se ne zna hoće li na njemu biti prisutan ruski predsjednik Vladimir Putin. Duboke razlike u stavovima sukobljenih strana i neusklađenost oko uvjeta pregovora otežavaju postizanje brzog rješenja. Najvjerojatniji scenarij ostaje produljeni sukob srednjeg intenziteta koji bi mogao trajati još najmanje 6-18 mjeseci, s potencijalnim "zamrzavanjem" duž trenutnih linija bojišnice kao privremenim rješenjem.

Ruske snage ostvaruju spore, ali postojane napretke na istočnom bojištu, posebice u smjeru Pokrovska i sjeveroistočno od Harkiva, gdje su nedavno zauzele teritorij u sjevernom Vovčansku. Intenzitet borbi povećan je za oko 30% u posljednjih nekoliko tjedana, što sugerira da je Rusija pokrenula snažniju proljetnu ofenzivu. Ovo pojačanje borbenih aktivnosti ukazuje na rusku odlučnost da osigura dodatne teritorijalne dobitke prije eventualne diplomatske faze rješavanja sukoba. Zanimljivo je da ukrajinske snage i dalje drže oko 5 kvadratnih milja ruskog teritorija u Kurskoj i Belgorodskoj oblasti, što otežava ruske tvrdnje o potpunom oslobođenju vlastitog teritorija. Ova ukrajinska pozicija na ruskom teritoriju mogla bi poslužiti kao važan pregovarački adut u budućim razgovorima.

Ključna zbivanja u posljednjih nekoliko mjeseci

Nekoliko značajnih događaja u prethodnim mjesecima značajno je utjecalo na dinamiku sukoba i izglede za njegovo rješavanje. SAD je obustavio vojnu pomoć Ukrajini u ožujku 2025., što je ozbiljno utjecalo na ukrajinske obrambene sposobnosti. Ova odluka američke administracije bitno je oslabila ukrajinsku poziciju i mogla bi ubrzati traženje diplomatskog rješenja, posebno ako se nestašica vojne opreme nastavi.

S druge strane, Iran planira isporučiti balističke rakete kratkog dometa Rusiji za upotrebu u Ukrajini, što bi moglo dodatno ojačati ruski vojni položaj i odgoditi završetak sukoba. Međunarodna zajednica dosad nije uspjela spriječiti ovaj transfer oružja, što ukazuje na složenost geopolitičkih odnosa koji utječu na tijek rata.

Na diplomatskom planu, ruski predsjednik Putin odbio je 10. svibnja prijedlog SAD-a i Ukrajine za 30-dnevni prekid vatre, umjesto toga predloživši nastavak pregovora 15. svibnja u Istanbulu prema protokolima iz 2022. godine. 

Humanitarne i ekonomske posljedice sukoba

Razmjeri humanitarne krize izazvane ratom su zastrašujući. Do veljače 2025. poginulo je ili ranjeno više od 42.000 civila, uključujući 2.500 djece. Oko 12,7 milijuna ljudi u Ukrajini treba humanitarnu pomoć, uključujući gotovo 2 milijuna djece. Ovi podaci naglašavaju hitnu potrebu za okončanjem sukoba kako bi se spriječile daljnje ljudske žrtve.

Raseljavanje stanovništva poprimilo je masovne razmjere - 6,8 milijuna ukrajinskih izbjeglica evidentirano je globalno, većina u Europi, a oko 3,7 milijuna ljudi je interno raseljeno. Njemačka i Poljska primile su najveći broj izbjeglica, što je stvorilo značajan pritisak na socijalne sustave tih zemalja. Povratak raseljenih osoba predstavljat će dugotrajan izazov čak i nakon formalnog završetka sukoba.

Ekonomski učinci rata uključuju značajan gubitak ljudskog kapitala, uništenje poljoprivredne trgovinske infrastrukture, velike štete proizvodnim kapacitetima i smanjenje privatne potrošnje za više od trećine u odnosu na predratno razdoblje. Obnova ukrajinskog gospodarstva zahtijevat će ogromna financijska sredstva i međunarodnu podršku kroz mnoge godine nakon završetka sukoba.

Ukrajinski predsjednik Zelenskij predložio je mirovni plan u deset točaka koji uključuje prekid vatre i povlačenje ruskih vojnih snaga iz Ukrajine, obnovu ukrajinskih granica prije aneksije Krima 2014. godine, oslobađanje zatvorenika i povratak ukrajinske djece deportirane u Rusiju, zaštitu i obnovu ukrajinske energetske infrastrukture, sigurnosne garancije za Ukrajinu radi sprječavanja buduće agresije, te multilateralnu mirovnu konferenciju i mirovni sporazum. Ovi zahtjevi odražavaju maksimalističku poziciju Ukrajine koja se u pregovorima vjerojatno neće moći u potpunosti ostvariti.

Putin traži priznanje svih okupiranih teritorija kao ruskih, davanje Rusiji svih regija koje tvrdi da su njene (ali ih ne kontrolira u potpunosti), garancije da Ukrajina nikada neće ući u NATO, ukidanje sankcija protiv Rusije, te "denacifikaciju" i demilitarizaciju Ukrajine. Ruski zahtjevi također predstavljaju maksimalističku poziciju koja nije prihvatljiva ukrajinskoj strani niti većini međunarodne zajednice.

Trenutni pregovori

Trenutno se vode intenzivni diplomatski napori oko formata mogućih pregovora. Ključno pitanje je hoće li prekid vatre prethoditi pregovorima (kako traži Ukrajina) ili će pregovori prethoditi prekidu vatre (kako traži Rusija). Istanbulski pregovori iz 2022. godine, na koje se referira Putin, predviđali su da Ukrajina usvoji neutralni status u zamjenu za sigurnosne garancije po uzoru na članak 5 NATO-a, ali bez priznanja ruske aneksije Krima.

Nacrt sporazuma iz 2022. bio je gotovo dogovoren, ali neslaganja oko sigurnosnih garancija i masakr u Buči zaustavili su pregovore. Ovo povijesno iskustvo ukazuje na krhkost mirovnih inicijativa i važnost izgradnje povjerenja među stranama.

Stavovi ključnih svjetskih lidera značajno utječu na izglede za završetak sukoba. Donald Trump (SAD) zagovara brzo postizanje mirovnog sporazuma, podržava Putinov prijedlog izravnih razgovora i pritišće Ukrajinu da se odrekne dijela teritorija. Ovaj pristup mogao bi ubrzati postizanje rješenja, ali na štetu ukrajinskih teritorijalnih interesa.
Emmanuel Macron (Francuska) inzistira na bezuvjetnom prekidu vatre prije pregovora, smatrajući da "ili je Putin ozbiljan oko mira ili ne, a onda moramo nametnuti još teže sankcije". Keir Starmer (Velika Britanija) naglašava da je samo jedna nacija započela ovaj nezakoniti sukob - Rusija i Putin - te da samo Rusija i Putin blokiraju mirno rješenje. Joe Biden (bivši predsjednik SAD-a) kritizira Trumpov pristup kao "moderno popuštanje" i protivi se pritisku na Ukrajinu da se odrekne teritorija.

Analiza mogućih scenarija završetka rata

Analitičari predviđaju nekoliko mogućih scenarija za završetak rata. Prvi je "dugi rat" - sukob niskog intenziteta koji traje još nekoliko godina. Drugi je "zamrznuti sukob" - slično situaciji nakon 2014. godine. Treći je "pobjeda Ukrajine", što se smatra malo vjerojatnim bez značajne zapadne podrške. Četvrti je "poraz Ukrajine" - postupno rusko napredovanje i eventualno postizanje glavnih ratnih ciljeva.
Philip Short, biograf Vladimira Putina, predviđa da će se rat vjerojatno nastaviti barem još nekoliko mjeseci, a moguće i mnogo duže. Prema njegovoj procjeni, Rusija će vjerojatno predložiti ukrajinsku neutralnost i gubitak teritorija okupiranih tijekom sukoba, što bi Ukrajinci nevoljko mogli prihvatiti, ali treći ruski uvjet - prijateljska vlada u Kijevu - neće biti prihvatljiv ukrajinskom narodu. S obzirom na trenutnu dinamiku na bojištu, stavove zaraćenih strana i međunarodne čimbenike, nekoliko je mogućih vremenskih okvira za završetak rata:

Kratkoročni scenarij (3-6 mjeseci)

Sporazum o "zamrzavanju sukoba" duž trenutnih linija bojišnice, uz ograničene koncesije s obje strane, mogao bi se postići u narednih šest mjeseci. Ovo je moguće ako međunarodni pritisak na obje strane nastavi rasti, posebno ako Trump odluči uvjetovati pomoć Ukrajini prihvaćanjem određenih uvjeta. Međutim, takav ishod vjerojatno ne bi bio dugoročno održiv jer ne rješava temeljne uzroke sukoba.

Srednjoročni scenarij (6-18 mjeseci)

Postepeno iscrpljivanje koje vodi do pregovora s većim ustupcima, potencijalno uključujući neutralni status Ukrajine uz robusne međunarodne sigurnosne garancije, čini se najizglednijim scenarijem. Ovaj scenarij mogao bi biti potaknut ekonomskim teškoćama u Rusiji i kontinuiranim materijalnim gubicima na bojištu, što bi s vremenom povećalo ruski interes za kompromisom.

Dugoročni scenarij (više od 18 mjeseci)

Produljeni sukob niskog intenziteta duž stabiliziranih linija fronte, sličan situaciji u Donbasu nakon 2014. godine, također je moguć ako nijedna strana ne može postići odlučujuću vojnu prednost i ako međunarodni napori za postizanje mira ostanu neuspješni. Ovaj scenarij produljio bi patnje civilnog stanovništva i ekonomske štete, ali bi mogao postati realnost ako se diplomatski napori pokažu neuspješnima.

Ako se sastanak u Istanbulu zaista održi i ako oba predsjednika osobno sudjeluju, to bi mogao biti prvi korak prema ozbiljnim mirovnim pregovorima. Međutim, bez prethodnog dogovora o prekidu vatre i bez jasnog konsenzusa o ključnim pitanjima poput teritorijalnog integriteta i sigurnosnih garancija, izgledi za brzo rješenje ostaju ograničeni.