Tog popodneva, 1. veljače 1960., četvorica studenata s poljoprivrednog i tehničkog fakulteta Sjeverne Karoline – Ezell Blair Jr., David Richmond, Franklin McCain i Joseph McNeil – ušetali su u trgovinu Woolworth u Greensborou. Kupili su nekoliko sitnica, a zatim sjeli za pult s hranom rezerviran isključivo za bijelce.

Kada ih je osoblje odbilo poslužiti i zamolilo da odu, oni su mirno ostali sjediti na svojim mjestima sve dok se trgovina nije zatvorila. Nisu vikali, nisu uzvraćali na uvrede; samo su tražili pravo da budu tretirani kao ravnopravni građani. Sljedećeg dana vratili su se s još 20 studenata, a do kraja tjedna prosvjedovalo je više od 300 ljudi.

Ovaj se model "sjedećih prosvjeda" (sit-ins) poput požara proširio cijelim jugom SAD-a, prisiljavajući stotine restorana i javnih mjesta da ukinu rasnu segregaciju. "Četvorka iz Greensboroja" dokazala je da nenasilni otpor ima nevjerojatnu moć transformacije društva, a dio pulta za kojim su sjedili danas se čuva u nacionalnom muzeju Smithsonian kao svjedočanstvo borbe za slobodu.