Zastupnica u Europskom parlamentu Nikolina Brnjac (HDZ/EPP), koordinatorica EPP-a u Odboru za stambenu krizu u EU, u raspravi o Aktu o priuštivom stanovanju na plenarnoj sjednici u Strasbourgu upozorila je da prijedlog Europske komisije ne daje dovoljno snažan odgovor na ključni problem europske stambene krize - nedostatak stambene ponude - dok istodobno otvara mogućnost ograničavanja kupnje ili korištenja nekretnina koje nisu primarno prebivalište.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Brnjac je istaknula kako Europskoj uniji nedostaje oko 10 milijuna stambenih jedinica, zbog čega je od novog Akta očekivala znatno snažnije mjere usmjerene na povećanje ponude stanova.

„U Planu za priuštivo stanovanje najavljeno je ne samo rješavanje pitanja kratkoročnog najma, nego i pojednostavnjenje administrativnih postupaka poput prostornog planiranja i izdavanja dozvola. Međutim, za brže dozvole, više gradnje, obnovu, prenamjenu postojećih zgrada i mobiliziranje investicija dobili smo neobvezujuću Preporuku Komisije“, poručila je Brnjac.

Kada je riječ o kratkoročnom najmu, Brnjac je naglasila potrebu za uravnoteženim pristupom koji uzima u obzir različite okolnosti država članica, regija i gradova, ali i činjenicu da je kratkoročno iznajmljivanje za velik broj europskih građana važan izvor prihoda.

„Tražili smo mjere koje će uvažavati činjenicu da je za mnoge naše građane kratkoročni najam važan izvor prihoda te jasno naglasili da takve mjere ne smiju odvratiti turizam. Umjesto pravog europskog rješenja, odgovornost se sada prebacuje na nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu, uz dodatne administrativne obveze za države članice, regije i gradove“, istaknula je.

Kao najproblematičniji dio prijedloga Uredbe, Brnjac je izdvojila mogućnost uvođenja ograničenja vezanih uz kupnju ili korištenje druge nekretnine.

„Takva mjera nije bila niti tražena niti najavljena i za nas nije prihvatljiva. Ne dolazi u obzir da se kažnjavaju građani koji su svoju ušteđevinu uložili u kupnju druge nekretnine. Ako je cilj bio ograničiti špekulaciju stambenim nekretninama, onda je to trebalo jasno i precizno propisati“, naglasila je Brnjac.

Posebno je upozorila i na pitanje zaštite vlasničkih prava. Prijedlog predviđa da mjere koje nadležna tijela donose moraju biti nužne i proporcionalne, no Brnjac smatra problematičnim što bi u slučaju spornih mjera teret zaštite prava u konačnici mogao pasti na same građane.

„U teoriji se zahtijeva da svaka mjera bude nužna i proporcionalna. Ali ako u praksi donesena mjera ne zadovoljava te uvjete, građanin će svoja prava morati štititi pred sudom i dokazivati

da smije raspolagati vlastitom, zakonito stečenom nekretninom. Europska povelja o temeljnim pravima jamči pravo na vlasništvo nad zakonito stečenom imovinom i to pravo moramo zaštititi“, poručila je.

Brnjac je zaključila kako bi europska stambena politika trebala biti prvenstveno usmjerena na uklanjanje prepreka gradnji i povećanje ponude, umjesto stvaranja novih administrativnih i pravnih neizvjesnosti za građane.

„Akt o priuštivom stanovanju trebao je pomoći u rješavanju problema naših građana, a ne stvarati nove. Ako želimo riješiti krizu priuštivog stanovanja, moramo omogućiti da se gradi više, brže i jednostavnije. Ovim prijedlogom Uredbe, nažalost, dobivamo upravo suprotno - više birokracije i manje sigurnosti za naše građane“, zaključila je Brnjac.