Rad na daljinu trenutno češće koriste žene (50 posto) nego muškarci (41 posto). Istodobno, manji udio žena (16 posto) uopće nema iskustva s radom od kuće, dok je među muškarcima takvih 22%. Ovi podaci upućuju na to da žene češće koriste mogućnosti fleksibilnog rada – bilo zbog veće potrebe, bilo zbog dostupnijih prilika, kaže se u komentaru rezultata ankete.

Kada je riječ o učestalosti rada na daljinu, većina zaposlenih bez obzira na spol odrađuje do pet dana mjesečno izvan ureda. No razlike postaju izraženije pri dužim razdobljima rada od kuće: gotovo trećina žena (28 posto) radi 11 ili više dana mjesečno na daljinu u usporedbi s tek 15 posto muškaraca. To upućuje na to da žene u većoj mjeri koriste produžene oblike fleksibilnog rada.

Želje zaposlenih dodatno naglašavaju taj trend. Dok svega jedna od deset žena ne želi raditi od kuće, među muškarcima takvih je trećina. Također, žene pokazuju veću spremnost za rad od kuće u oba scenarija - i kada je riječ o svakodnevnom radu (18 posto žena naspram devet posto muškaraca) i kada se radi o povremenom radu na daljinu (71 posto žena naspram 60 posto muškaraca).

Podaci istraživanja pokazuju da većina zaposlenih, bez obzira na roditeljski status, želi imati mogućnost rada od kuće ili na daljinu barem povremeno. Ipak, određena razlika se primjećuje kada se usporede roditelji i zaposleni bez djece, pa tako 72 posto roditelja želi takav oblik rada, dok je među onima bez djece taj udio nešto niži i iznosi 68 posto.

Kao prednosti rada od kuće, ispitanici oba spola najčešće ističu izbjegavanje putovanja na posao i lakše usklađivanje poslovnog i privatnog života. Žene ipak nešto češće naglašavaju te aspekte (77 posto i 52 posto) u odnosu na muškarce (71 posto i 44 posto). Među prednostima se ističe i veća vremenska fleksibilnost, koju navodi 43 posto žena i 29 posto muškaraca, dok se prostorna fleksibilnost pokazala manje važnom, ali ipak češće spominjanom kod žena (devet posto) nego muškaraca (četiri posto).

Osim toga, udobnost rada od kuće važna je za obje skupine, pri čemu je nešto više cijene muškarci (40 posto) nego žene (36 posto). Žene pak češće ističu da im rad na daljinu pomaže u održavanju koncentracije i većoj produktivnosti (35 posto naspram 29 posto muškaraca). 

Među najčešće spominjanim manama rada od kuće nalaze se izoliranost od kolega i narušena ravnoteža poslovnog i privatnog života. I dok žene nešto češće ističu osjećaj izoliranosti (57 posto u odnosu na 54 posto muškaraca), muškarci pak češće naglašavaju poteškoće u održavanju ravnoteže (50 posto naspram 39 posto žena). Nedostatak odgovarajućeg prostora i/ili opreme za rad podjednako je prisutan problem za oba spola (35 posto muškaraca i 34 posto žena).

Muškarci su u većoj mjeri od žena navodili i ometanja u radu zbog drugih članova kućanstva (44 posto prema 35 posto). Žene, s druge strane, nešto češće percipiraju negativan utjecaj rada od kuće na mogućnost napredovanja i dobivanja povišica (18 posto u odnosu na 15 posto muškaraca). Udaljenost i narušeni odnosi s kolegama doživljavaju se kao izazov kod oba spola, iako ih nešto češće navode muškarci (19 posto prema 14 posto žena).

Zanimljivo je da dio ispitanika uopće ne vidi nedostatke rada na daljinu – tako smatra 15 posto žena i 13 posto muškaraca.

U istraživanju je sudjelovalo više od 300 ispitanika, a većina sudionika istraživanja su žene (85 posto), dok muškarci čine 15 posto. Najzastupljenija dobna skupina je 41+ godina, a većina ispitanika ima visoku stručnu spremu, pri čemu je udio žena veći nego muškaraca. Gotovo svi sudionici su zaposleni, većinom u privatnim tvrtkama, s najviše ispitanika iz Zagreba i okolice.

Veći dio ispitanika radi u velikim tvrtkama ili institucijama, dok manji udio radi u srednjim i malim organizacijama. Većina ima djecu, s prosječnom dobi djece od 11 godina, pri čemu je udio žena s djecom nešto veći od muškaraca.