Problemi u predškolskom odgoju su veliki. Prekobrojnost skupina, nedostatak stručnog kadra, neprovođenje inkluzije, ali i neusklađenost pravnih praksi samo su neki od njih. Struka pokušava pronaći rješenja, traže pomoć i iz područja koja nisu u njihovoj domeni, poput sustavnog pravnog savjetovanja ili primjerice suradnje s institucijama koje mogu pomoći da inkluzija djece s poteškoćama ne ostane samo prazno slovo na papiru. Sa stručnjacima su za Media servis razgovarali o mogućim poboljšanjima na područjima kojima se oni bave.

Problema u predškolskom odgoju je puno i moramo zajedničkim snagama tražiti rješenja, ističe predsjednica udruge Sidro odgojiteljica Katarina Turković Gulin. U nepovoljnom položaju su djeca, ali i odgajatelji. Nedostaje njih oko 7 000 na razini cijele Hrvatske pa sve više nestručnog kadra radi u skupinama. Najveći problem predstavlja prekobrojnost skupina, pojašnjava Turković Gulin.

"Dakle, 25, 27 jednogodišnjaka u skupinama iznimno, iznimno loše utječe na sve razine razvoja djeteta. Dakle, govorimo i o motoričkom i verbalnom razvoju, emocionalnom razvoju jer je to jedna gužva, jedan kaos u kojem odgojitelj koliko god da je stručan ne može vidjeti svako dijete, ne može vidjeti njegove potrebe i ne može na njih odgovoriti."
Sve to loše utječe i na odgajatelje. Mladi se sve rjeđe odlučuje za to zanimanje. Što bi za početak trebalo napraviti da se poveća interes za struku?

"Lakše dobivanje pripravničkog stažiranja, polaganje stručnog ispita, brže zapošljavanje i stabilnije zapošljavanje. To su prve stvari, uvjeti rada ne 27 jednogodišnjaka jer Zakon propisuje 12 maksimalno, a ne 27."

Predsjednica Katedre obiteljskog prava Pravnog fakulteta u Osijeku Nataša Lucić dio problema vidi u pravnoj neusklađenosti, odnosno u tome što vrtići različito tumače Zakone.

"Unutar iste ustanove postoje neujednačene prakse i neujednačena postupanja od tako donošenja odluka koje su čak i diskriminatorne. Potpuno neujednačena postupanja prema odgajateljima koji su u vrlo sličnim ili čak istim činjeničnim okolnostima."

Obje sugovornice rješenje vide u osnivanju nezavisnog pravnog tijela koje bi pomoglo Ustanovama da na ispravan način tumače Zakone.

"Mislim da nekako nekim interdisciplinarnim pristupom akademske zajednice, slušanjem glasa drugih struka, mi pravnici trebamo stvoriti nekakave smjernice di će se ta praksa ujednačiti koliko je to moguće u ovom trenutku."

"Predložili smo da se zapravo formira jedno formalno tijelo koje bi s pravnog aspekta tumačilo propise, pomoglo Ministarstvu u toj zadaći tumačenja propisa, dao jasne smjernice kako postupati u tim nekim spornim situacijama kojih ima užasno puno."

Nažalost, iz svih navedenih razloga u nepovoljnom položaju su često djeca. Najčešće pritužbe roditelja vezane su uz otežani upis djece, ali i brojne druge probleme, rekla nam je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić.

"Žale se na prekobrojnost skupina, žale se na prostorne uvjete koji su često, s obzirom na broj djece, neadekvatni. Žale se i na cijenu vrtića jer nekako ispada da najsiromašnije županije imaju najmanji obuhvat djece."

Sve je više djece s poteškoćama, ona također imaju pravo na uključivanje u sustav. Nažalost, inkluzija je zbog uvjeta često samo deklarativna, poručuje.

"Tu nam je problem i u satnici i uopće upisu te djece. Ustvari integracija djece pogotovo u toj najranijoj dobi je ključna i za njihov daljnji razvoj i za napredak tako da ćemo mi sigurno u tom smislu davat preporuke da to treba osigurati i da treba jačati kapacitete."

U tom dijelu odgovornost sigurno leži i na pravnome okviru i pedagoškim standardima u skupinama koji se različito tumače i primjenjuju, objašnjava pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

"Definitivno su nam potrebni neki protokoli koji će i dječjim vrtićima i onima koji rade s djecom zapravo biti od velike pomoći u stvarnosti i zapravo pružiti alate na koje načine se nositi s izazovima. Sigurno je da uključivanje djece s teškoćama u razvoju nije opcija nego zapravo obveza, obveza je i sustava i društva i države i osnivača da stvori potrebne preduvjete."

Problema je puno, ali postoje i određeni napreci. Grade se novi vrtići, raste svijest o potrebama djece i odgajatelja, ali ono ključno je da se svoj djeci čiji roditelji to žele omogući upis u vrtić, ali u adekvatnim uvjetima što nam svima treba biti zajednički interes, složni su naši sugovornici.