Kada je u 14. stoljeću Europom poharala "Crna smrt" - kuga koja je zbrisala trećinu stanovništva kontinenta vladari, liječnici i gradovi bili su potpuno bespomoćni. Nisu znali što uzrokuje bolest niti kako je liječiti. Jedini odgovor do tada bio je potpuni bijeg ili zatvaranje gradskih vrata za sve strance, što je uništavalo trgovinu i ekonomiju.

A onda se 27. srpnja 1377. godine u Dubrovačkoj Republici dogodila vizionarska ideja koja je zauvijek promijenila povijest medicine i javnog zdravstva.

Odluka Velikog vijeća: 30 dana izolacije

Veliko vijeće Dubrovačke Republike donijelo je 1377. godine povijesnu odluku pod nazivom:

“Veniens de locis pestiferis non intret Ragusium vel districtum”

(Tko dolazi iz okuženih krajeva, neka ne ulazi u Dubrovnik niti na Njegovo područje).

Odluka je naložila da svi trgovački brodovi, putnici i roba koji dolaze iz područja pogođenih kugom moraju provesti 30 dana na obližnjim otocima (poput Mrkana, Bobare i Supetra) prije nego što im se dopusti ulazak u grad.

Za to vrijeme, ako se na brodu ili među putnicima ne bi pojavili simptomi kuge, smatralo se da su sigurni za ulazak u Dubrovnik.

Od 30 dana do riječi "Karantena" (Quarantina)

U početku je izolacija trajala 30 dana (što se zvalo trentina). Međutim, praksa je ubrzo pokazala da 30 dana ponekad nije dovoljno jer je inkubacija bolesti uz izbijanje prvih simptoma trajala nešto dulje.

Mlečani (Venecijanci) su ubrzo preuzeli dubrovački model, ali su razdoblje izolacije produžili na 40 dana. Na talijanskom jeziku broj 40 kaže se quaranta, pa je izraz za četrdesetodnevno razdoblje izolacije quarantina dao ime današnjoj riječi: karantena.

Zašto baš 40 dana? Osim zdravstvenih razloga, broj 40 imao je i snažno simboličko i biblijsko značenje u to doba (40 dana potopa, 40 dana koje je Isus proveo u pustinji).

Prvi organizirani lazareti na svijetu

Dubrovčani nisu samo rekli ljudima da čekaju na brodovima, već su sustav usavršili do najsitnijih detalja. Izgradili su lazarete - specijalizirane kompleksne objekte za smještaj ljudi i dezinfekciju robe:

Prvi improvizirani lazareti bili su na otocima Mrkanu i Cavtatu.

Kasnije se izolacija preselila na otok Lokrum.

Početkom 17. stoljeća izgrađeni su poznati Dubrovački lazareti na Pločama - impozantan kompleks na samom ulazu u grad koji i danas stoji kao spomenik kulture.

Roba se u lazaretima prozračivala, kadila mirisnim travama i prala, a putnici su imali osiguranu hranu, vodu i zdravstveni nadzor.

Zašto je ovo bio genijalan potez?

Dubrovnik je u to doba bio jedna od vodećih trgovačkih sila na Sredozemlju. Da su potpuno zatvorili granice, grad bi ekonomski propao. S druge strane, da su pustili kugu u grad, stanovništvo bi izumrlo.

Uvođenjem karantene Dubrovnik je postigao savršen balans: zaštitio je zdravlje svojih građana, a sačuvao trgovinu i ekonomiju.

Tako je mala Dubrovačka Republika dala svijetu jedan od najvažnijih koncepata moderne epidemiologije koji se primjenjuje i danas, više od 640 godina kasnije.