Posljednjih godina naslovnice novina i portala sve češće pune vijesti o maloljetničkom nasilju, vršnjačkom zlostavljanju, krađama pa i ozbiljnijim oblicima kriminala. Svaki takav slučaj u javnosti opravdano izaziva uznemirenost, a glavno pitanje koje se postavlja jest: radi li se o zabrinjavajućem novom valu maloljetničkog kriminala ili tek o boljoj vidljivosti i prijavljivanju neprihvatljivih ponašanja?

Razradili smo pozadinu ovog problema, istražili što se poduzima te provjerili kakvo je točno stanje u Hrvatskoj.

Kakva je situacija u Hrvatskoj? (Što kažu brojke i podaci)

Ako se promatraju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), slika maloljetničkog kriminaliteta u Hrvatskoj pokazuje razdoblja oscilacija, no opća razina kaznenih djela maloljetnika ostaje relativno stabilna uz blagi pad u posljednje vrijeme.

Trendovi prijava i osuda: Nakon što je tijekom 2024. godine bio zabilježen porast prijava maloljetnih počinitelja kaznenih djela (1.268 prijava), u 2025. godini nastupila je stabilizacija s ukupno 1.259 prijavljenih maloljetnika (blagi pad od 0,7%). Istodobno, broj optužbi pao je za oko 14 %, a broj izrečenih sankcija ili odgojnih mjera smanjio se za 14,6 %.

Struktura kaznenih djela: Uvjerljivo najčešća su kaznena djela protiv imovine (teške krađe, krađe, oštećenja tuđe stvari), koja čine više od 43 % svih prijava. Slijede kaznena djela protiv života i tijela (tučnjava, nanošenje ozljeda) te protiv osobne slobode (prijetnje).

Promjene u profilu počinitelja: Zabilježen je blagi porast prijavljenih maloljetnih djevojaka, no u ukupnom broju izrečenih sankcija dječaci i dalje čine znatnu većinu.

Novi oblici – Cyber-kriminal: Ono što zabrinjava stručnjake nije nužno masovni porast "klasičnog" kriminala, već pojava novih oblika delinkvencije: cyber-bulling (mrežno nasilje), neovlašteno dijeljenje snimki i slika te elektroničke prijevare.

Zašto mladi ulaze u kriminal?

Stručnjaci naglašavaju da maloljetnik rijetko postaje počinitelj kaznenog djela "preko noći". Riječ je o spletu različitih uzroka:

Obiteljsko okruženje: Zanemarivanje, obiteljsko nasilje, nesređeni obiteljski odnosi i nedostatak nadzora ključni su rizični čimbenici.

Utjecaj vršnjačkih skupina: Želja za dokazivanjem u društvu, pripadnost subkulturama ili pritisak okoline često natjeraju mlade na postupke koje sami ne bi učinili.

Zlouporaba supstanci: Alkohol i opijati smanjuju prag tolerancije i inhibicije, što znatno povećava šanse za agresivno ponašanje.

Izloženost nasilnom sadržaju na mrežama: Društvene mreže i aplikacije nerijetko glorificiraju rizična ponašanja, a izostanak empatije u digitalnom prostoru prelazi u stvarni svijet.

Što se poduzima i kakav je pristup pravosuđa?

U većini suvremenih pravnih sustava, pa tako i u Hrvatskoj kroz Zakon o sudovima za mladež, naglasak u postupanju prema maloljetnicima nije na odmazdi i strogoj kazni, već na rehabilitaciji, odgoju i resocijalizaciji.

1. Primjena odgojnih mjera umjesto zatvora
U Hrvatskoj je od ukupnog broja izrečenih sankcija više od 80 % odgojnih mjera. One uključuju:

Sudske ukore i posebne obveze (isprika žrtvi, humanitarni rad, uključivanje u psihosocijalni tretman).

Pojačanu skrb i nadzor tijela socijalne skrbi (Hrvatski zavod za socijalni rad).

Upućivanje u odgojne ustanove samo u najtežim slučajevima.

Maloljetnički zatvor izriče se iznimno rijetko i to isključivo starijim maloljetnicima (16-18 godina) za najteža kaznena djela.

2. Preventivni programi u školama i zajednici
MUP u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja provodi niz preventivnih projekata (poput programa "Živim život bez nasilja", "Zajedno protiv govora mržnje" i edukacija o sigurnosti na internetu). Cilj je prepoznati rizično ponašanje u najranijoj fazi.

3. Rani obiteljski tretmani
Ključ uspjeha leži u ranoj intervenciji. Kada se uoči izostajanje iz škole, agresivno ponašanje ili sitni prekršaji, centri za socijalnu skrb i stručne službe škola uključuju obitelj u savjetodavni rad kako bi se spriječila daljnja delinkvencija.

Iako statistike u Hrvatskoj ne pokazuju dramatičan eksplozivni rast maloljetničkog kriminala, svaki pojedinačni slučaj opomena je čitavom društvu. Maloljetnička delinkvencija nije samo problem policije i sudova – ona je ogledalo obitelji, školskog sustava i šire zajednice. Borba protiv ove pojave ne dobiva se strožim zatvorskim kaznama, nego pravovremenom prevencijom, edukacijom i pružanjem podrške mladima u osjetljivim godinama odrastanja.