Nedavno otkriće navodne iranske zavjere za atentat na Donalda Trumpa potaknulo je pitanja o sigurnosti političkih vođa diljem svijeta, uključujući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i predsjednika RH Zorana Milanovića.

U uvjetima povećanog rizika i globalne te društvene nestabilnosti, hrvatski parlament odobrio je za 2024. godinu povećani proračunski iznos za područje sigurnosno- obavještajnog sektora s projekcijama za dodatno povećanje u narednim godinama kako bi sigurnost vrhovnih političara i hrvatskih nacionalnih interesa bila zajamčena, barem po javnom mišljenju vlade.

U Hrvatskoj je zaštita visokih dužnosnika prvenstveno u nadležnosti Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i specijaliziranih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). SOA je odgovorna za prikupljanje informacija i praćenje potencijalnih prijetnji, osobito vanjskih utjecaja ili prijetnji stranih aktera, dok MUP provodi fizičku zaštitu putem Jedinice za posebnu sigurnost (JPS) koja štiti ključne dužnosnike.

Hrvatski zakon propisuje niz sigurnosnih protokola za političke osobe, osobito za premijera i predsjednika, uključujući stalne i situacijske procjene i prilagodbe na temelju obavještajnih podataka. Također, ovi dužnosnici imaju stalnu zaštitu u javnosti, u službenim rezidencijama te tijekom putovanja. Troškove sigurnosnog sektora, koji uključuje i osobnu zaštitu državnog vodstva snosi državni proračun, a za 2024. godinu procijenjen je na 62 milijuna eura što predstavlja porast od 11 posto, usporedno s 2023. godinom te uključuje plaće osoblja, opremu i ulaganja u tehnologiju.

Međutim, informacije o točnoj količini novca koji se koristi u zasebnim područjima djelovanja SOA-e te o plaći službenika strogo je čuvana državna tajna. Iako je za 2025. i 2026. godinu predviđeno smanjenje ulaganja u sigurnosni sektor, uslijed geopolitičkih nestabilnosti protekle godine, očekuje se revizija projekcija službenim donošenjem proračuna za 2025.

Kao odgovor na kritiku o problemu nedostatka transparentnosti tokova kapitala sigurnosnog sektora i implikacije na demokratska načela suvremene RH, najčešći odgovor vlastodršca, kao i raznih načelnika SOA-e posljednjih desetljeća upravo je nacionalna sigurnost i njena potencijalna ugroza ako bi se te informacije učinile javnima. Međutim, ovo nije specifičan problem Hrvatske već aspekt "dvosjeklog maća" sigurnosnih agencija diljem svijeta koje žrtvuju demokratske principe za nacionalnu sigurnost.

Uloga SOA-e u sigurnosti je ključna za praćenje vanjskih prijetnji koje bi mogle ugroziti hrvatske dužnosnike. Agencija se koristi obrascima domaće i međunarodne suradnje, poput onih sa CIA-om i partnerima iz Europske unije, kako bi dobila uvid u potencijalne zavjere ili aktivnosti stranih operativaca. Nedavni slučaj oko pokušaja atentata na Donalda Trumpa naglašava nužnost sigurnosnog sektora za preventivno suzbijanje prijetnji. Praćenje kibernetičkih prijetnji također je dio nadležnosti SOA-e, posebno s fokusom na dezinformacije i pokušaje potkopavanja javnog povjerenja.

Iako trošak sigurnosnog sektora zauzima značajan dio hrvatskog proračuna te predstavlja kontroverzno područje gdje se tokovi novca lako mogu prikriti u korist osobnog dobitka pojedinih aktera naspram javnog dobra, može ga se smatrati kao "nužno zlo" u koristi  zaštite političkog vodstva RH u kontekstu globalnog porasta političkog nasilja. Troškovi obuhvaćaju sofisticiranu tehnologiju, obuku za zaštitne jedinice i jačanje suradnje s međunarodnim obavještajnim agencijama. Kao što je pokazao slučaj pokušaja atentata na Donalda Trumpa, čak i neizravne prijetnje izdaleka naglašavaju kritičnu prirodu ovakvih ulaganja.