Najveći kršćanski blagdan, Uskrs, sa sobom donosi bezbroj običaja, a doslovno je svako selo u zemlji imalo svoj.

Pripreme za Uskrs počele su korizmom, a nastavile se Cvjetnicom, blagdanom koji slavi Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. A sjever i jug Lijepe Naše svojim običajima pokazuju njegovo različito viđenje. Opisuje to jasno za Media servis viša savjetnica s Instituta za etnologiju i folkloristiku Jasna Čapo:

"Imamo ove izrade specijalnih ukrasa za Cvjetnicu koje se razlikuju na sjeveru i jugu Hrvatske zato što svaki kraj koristi one biljke tipične za njegovo područje, to su masline i palme na jugu, odnosno drijenak i cice mace na sjeveru. Mi tek u novije doba, možda u zadnjih 40, 50 godina imamo to da su se maslinove grančice proširile i na sjever".

Osim ukrašavanja, pripreme su uključivale čišćenje, post i nemrs, odlazak na misu, spravljanje tradicionalnih jela. Organiziraju se i procesije, u kojima opet imamo područne razlike.

"S time da je možda manje poznato ili ljudi ne razmišljaju na taj način da su procesije muke i smrti Isusove na križu tipične za južne hrvatske krajeve, one su tipične za priobalje. Njih nemamo uopće u sjevernoj Hrvatskoj. U sjevernoj Hrvatskoj za razliku od tih procesija muke, imamo procesije u slavu uskrsnuća, dakle, dijametralno suprotne procesije".

Na Veliku subotu jaja su se obično bojala prirodnim bojama, a posebno mjesto u tradiciji imaju pisanice:

"Cjelokupno sjeverno priobalje hrvatsko uopće ne poznaje ukrašavanje jaja, što je isto zanimljivo, ali ga Dalmacija i jug poznaju. U Duborvniku su ta čuvena pengana jaja, a tu je i ta čuvena tehnika ukrašavanja jaja voskom. To je ista ona tehnika koja se u Aziji zove batik tehnika ukrašavanja tkanina".

Na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak se slavilo i plesalo uz trpezu, koja prije 100-tinjak godina nije bila baš bogata.

"Bilo je krajeva gdje su djeca za doručak možda dobila samo jedno jaje ili jedno pecivo. Evidentno je to bilo i različito na sjeveru i jugu zemlje. Sjever je uvijek bogatiji, sjever ima zemlje, ima njive, više proizvoda, na sjeveru se čak u Slavoniji natjecalo tko će se boljim i većim, više pokazati u crkvi na blagoslovu".

Djeca imaju ulogu u nekoliko običaja, plešu, pjevaju, igraju se, a jedna od najpoznatijih igra je upravo tucanje jaja:

"Igrali su se s tim jajima tamo gdje je bilo jaja, moram opet reći. To je to poznato tucanje jajima i naravno to je bilo veliko veselje plus bilo je i varanja, jer netko bi imao drveno jaje".A evo i otkuda nam stiže uskrsni zec:

"On dolazi iz njemačkih gradskih središta gdje su prvi zapisi o zecu kao darivatelju uskrsnom ili kao nekom tko donosi jaja za Uskrs nastali u 18. stoljeću. Njemački etnolozi su to interpetirali kao jedan novi građanski način odgoja djece. Djecu ćemo odgajati nagrađivanjem, do tada su se djeca kažnjavala".

A najmlađe smo pitali što rade rade za Uskrs i što im donosi zeko:

"Idem kod baka, kod stričeva, teta, da svakoga pobijedim u tucanju jaja".

"Farbat ćemo jaja s lukom i nosit ćemo ih u crkvu".

"Bojat ćemo jaja i onda ćemo ih tucati i jesti ih za doručak".

"Zec mi većinom donese čokoladicu ili bombone". "Želim da mi zeko donese jedan bombon".

"Htjela bih da mi uskrsni zeko donese jaja, uskrsna".

"Ja bih htio da mi zeko donese neke autiće".

"Ja isto to".