Hrvatska obilježava oslobađanje velikog dijela svog teritorija u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Prije točno 31. godinu vraćeni su dijelovi Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. Bila je to uvertira u daljnje preuzimanje okupiranih teritorija čime su stvoreni uvjeti za početak mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja u siječnju 1996. godine.

U zoru 4. kolovoza 1995. godine počela je Vojno-redarstvena operacija Oluja. Pripadnici HVO-a i policije napali su takozvanu Republiku Srpsku Krajinu na fronti dugoj 630 kilometara. Vrhunac akcije bio je 5. kolovoza kada je oslobođen Knin. Zbog strateškog značaja tog grada upravo je današnji dan proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. Na kninsku tvrđavu prvi su stigli pripadnici Puma i Paukova te su na kninsku tvrđavu postavili hrvatsku zastavu.

‘‘Ovo je nešto najviše što čovjek može doživjeti u životu, makar tako ja mislim, a sigurno i ovi suborci ovdje oko mene‘‘.

‘‘Sad kad smo ovo napravili, osjećam se sretan i zadovoljan i mislim da su ispunjeni svi moji snovi kad sam krenuo 1991. u rat‘‘.

‘‘Iskreno rečeno, prije godinu dana nisam se nadao, ali zadnjih par mjeseci sve je bilo jasno‘‘.

‘‘Ovo je fenomenalno, ovo je trenutak koji smo mi kao hrvatski vojnici prvi čekali, a vjerujem i cijela Hrvatska‘‘.

Evo što su tada rekli zapovjednici 4. i 7. brigade, Damir Krstičević i Ivan Korade:

‘‘Dalje u oslobađanje naše zemlje‘‘, rekao je Krstičević.

‘‘Isto tako, čekamo zapovijedi našeg vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana‘‘, poručio je Korade.

Predsjednik Franjo Tuđman u Knin je stigao dan kasnije. Evo što je tada poručio:

‘‘Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne, nezavisne Hrvatske, njezinog teritorijalnog integriteta. Ovo što je ostalo pod okupacijom, to je sitnica‘‘.

Dva dana kasnije kod Topuskog, tadašnjem pomoćniku načelnika Glavnog stožera generalu Petru Stipetiću predao se pukovnik Čedo Bulat s cijelim kordunskim korpusom. ‘‘Oluja‘‘ je tom predajom završila, a oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara zemlje čime je spojen hrvatski sjever i jug. Kakav je osjećaj bio nakon toliko dana na ratištu ući u Knin ispričao nam je tadašnji zapovjednik 4. gardijske brigade Damir Krstičević, kasnije potpredsjednik Vlade i ministar obrane.

"Ponosno, osjećaj je neopisiv. Konačno završetak rata, mir, sloboda. Mislim, ponos, a s druge strane tuga. Puno je prijatelja stradalo, poginulo, ranjeno. Tako da uvijek su sjećanja ponos za sve što je napravljeno, učinjeno, a s druge strane uvijek tuga. Sjećaš se puno prijatelj, suboraca koji su dali svoje živote za sve ovo što mi danas uživamo."

Ističe da je početak rata bio jako težak, Hrvatska nije imala oružje niti opremu potrebnu da se ravnopravno suprotstavi neprijatelju.

"Tek je stvorena Hrvatska vojska koja je otpočetka rasla, razvijala se, gradila te sve sposobnosti koje su nam bile potrebne i vrhunac svega, potvrda jakosti Hrvatske vojske upravo je bila Oluja kada smo na briljantan način porazili neprijatelja i donijeli mir i slobodu Hrvatskoj."

Kako je uopće došlo do odluke da se krene u vojnu akciju, ispričao nam je tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić. Sve je, pojašnjava, krenulo 22. srpnja na sastanku s tadašnjim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem, koji je tražio od predsjednika Franje Tuđmana da im Hrvatska vojno pomogne nakon tragedije i masakra u Srebrenici.

"Nakon toga kada je Hrvatska vojska započela legalno i legitimno na temelju međunarodnog ugovora, operaciju u BiH-a, sazreli su svi uvjeti i za operaciju oslobađanja okupiranog područja. Lokalni Srbi pod kontrolom Miloševića, nisu prihvaćali nikakve razborite pregovore o integraciji u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske."A kakvo je raspoloženje vladalo u zemlji tih dana?

"Pa među građanima je bila ne samo sjajna atmosfera, nego na granici euforije. Hrvatska je kratko vrijeme oslobodila okupirana područja osim Hrvatskog Podunavlja koje smo mirno reintegrirali na temelju Erdutskog sporazuma u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske."

U Oluji, koja je trajala od 4. do 7. kolovoza, sudjelovalo je oko 200 tisuća hrvatskih branitelja. Poginulo je njih 239, a 1430 ih je ranjeno.