Premda još ima nešto vremena do službenog otvaranja kampanje za predsjednika Hrvatske, pa se možda pojavi i još koji kandidat, ono što već sada posebno bode oči jest činjenica da se najveći dio njih svrstava se desno od HDZ-a, čiji je kandidat Dragan Primorac - bez nekakve dvojbe - trenutno najjača protuopcija aktualnom predsjedniku Milanoviću. 

Abecednim redom, Miro Bulj, Tomislav Jonjić, Dražen Keleminec, Mislav Kolakušić, Branka Lozo, Marija Selak Raspudić i Niko Tokić Kartelo ljudi su koji će se boriti za simpatije desnih i konzervativnih birača. Tu su još i Karolina Vidović Krišto, Anton Filić, Aurora Weiss i Ivana Kekin. Naravno, svi oni moraju skupiti dovoljan broj potpisa za kandidaturu. Ruku na srce, među njima ima i takvih koji su kandidaturu objavili tek da prikupe "pet minuta" medijske pažnje koju bi eventualno mogli kapitalizirati na lokalnim izborima koji nas očekuju 2025. godine.

Na svim prethodnim predsjedničkim izborima veći broj kandidata desnice značio je slabljenje kandidata HDZ-a. Na svojoj koži najbolje je to osjetila Jadranka Kosor kojoj je Boris Mikšić ugrozio ulazak u drugi krug kad se pokušala suprostaviti reizboru Stjepana Mesića. Mikšić je te 2005. godine ostao kratak za 50-ak tisuća glasova u odnosu na HDZ-ovu kandidatkinju (Kosor je dobila 452, Mikšić 396) pa je na kraju ona ušla u "finale" (Mikšić je, podsjetimo,  čak tvrdio da su mu pokrali glasove). 

A tko zna što bi i tada bilo da se glasovi nisu razlili na preostale kandidate iz desnog spektra: Slaven Letica, Ljubo Ćesić, Ivić Pašalić, Anto Kovačević, Miroslav-Ćiro Blažević i Tomislav Petrak zajedno su privukli čak 175.000 birača. To dovoljno govori o kakvom se "glasačkom bazenu" radi.

No, sada se čini se da to pravilo "više desnih kandidata kao šteta za HDZ" više ne stoji. Za razliku od Mesića, unatoč njihovoj političkoj bliskosti, aktualni predsjednik Milanović tijekom ovog mandata pošteno je zagrabio prema desnom biračkom tijelu. 

Odnos prema Bosni i Hercegovini, sve veća povezanost s generalima, udaranje "džonom" na Milorada Pupovca i ljevičarske aktiviste, pa i korektan odnos prema političkom nasljedstvu Franje Tuđmana, donijeli su Milanoviću dosta simpatija i među onima koji ga, dok je predsjedavao hrvatskom Vladom, "ni nacrtanog nisu mogli vidjeti".

Neki analitičari su otišli tako daleko da su ga nazvali "liderom hrvatske desnice". Uostalom, predsjednik je neko vrijeme uživao nemale simpatije čak i od desnih struktura. Nije tajna da je imao više nego korektan odnos, primjerice, s predsjednikom Domovinskog pokreta Ivanom Penavom, pa i sinjskim gradonačelnikom Mirom Buljem koji će mu, doduše, sada biti protukandidat.

Upravo stoga čini se da bi veliki broj kandidata desnice na predstojećim izborima za predsjednika RH sada mogao biti jednako loša vijest i za Milanovića i za Primorca, tek je pitanje kojemu će od njih dvojice otkinuti već ubilježene glasove. 

HDZ će tako po prvi put imati pomoć i preostalih desnih kandidata koji će tijekom kampanje pokušati razbiti iluziju Milanovića-desničara što će se, vrlo je izgledno, svesti na tezu koja je već puštena u javni prostor, a govori kako "Milanović nikad nije bio lider desnice nego razbijač."