U Hrvatskoj godišnje od bolesti povezanih s pušenjem umre oko 9.000 ljudi pa se može zaključiti da približno svaka peta smrt uzrokovana ovom ovisnošću.

Hrvati su među najokorijelim pušačima u ovom dijelu svijeta. Koliko je u Hrvatskoj aktivnih pušača nezahvalno je reći s obzirom da su različite ankete pokazale znatna odstupanja u rezultatima, počevši od onih optimističnih koje govore o 25 posto do onih da je 40 posto ovisnika o nikotinu. Bilo kako bilo, prema svakoj od tih anketa stojimo loše, a ako uzmemo ovogodišnji podatak (prema rezultatima istraživanja o uporabi sredstava ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Instituta za društvena istraživanja dr. Ivo Pilar) u Hrvatskoj puši 38,4 posto odraslih osoba u dobi od 15 do 64 godine.

Najveći udio pušača u Hrvatskoj je u dobnoj skupini od 25 do 35 godina života (43,6 posto), dok muškarci nešto češće puše od žena (41,2 posto naspram 35,7 posto).

S obzirom da je cilj Europske unije smanjiti pušenje na samo 5 posto, jasno je kako stojimo. U usporedbi s ovim podacima, oni ekonomski nas ne bi trebali ni malo brinuti. Polovicu hrvatskih pušača moglo bi se nazvatii okorjelima, oni u prosjeku zapale između 25 i 24 cigarete dnevno što je, osim zdravstvene ugroze, također i nemali financijski trošak. Ako se prosječno puši kutija dnevno, ovisno o vrsti cigarete i njenoj cijeni), procijenjeni troškovi iz 2019. godine iznose od najmanje 813 do 1.600 eura na godišnjoj razini. Uz inflaciju su danas oni i daleko veći, ali ugrubo rečeno, ovisnicima o nikotinu godišnje jednu cijela plaća ode u dim. Trošak, dakako, postoji i za državu, tako aktualni podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pokazuju da troškovi liječenja posljedica pušenja dosežu čak 1,5 milijardu kuna.

Zašto je Hrvatska tako neuspješna u smanjenju broja pušača pitanje je koje se često nameće u javnosti, a mnogi stručnjaci tu krivca vide u državi, kad se već ljudi sami ne žele riješiti loše navike. U našoj zemlji, usporedno sa Zapadom, cigarete su još uvijek povoljne, a također imamo i blage restrikcije - zahvaljujući, primjerice, ugostiteljskom lobiju. Dovoljno se sjetiti kako je ekspresno "pala" zabrana pušenja u kafićima pa mnogi sa skepsom gledaju i ovojesensku najavu prema kojoj bi se zabrana mogla preliti i na terase. 

No, dakako da tu postoji i osobna odgovornost, a rezultati nacionalnog istraživanja koje je ove jeseni predstavila Udruga za smanjenje šteta po zdravlje (HaRPH) razotkrili su veliku nemotiviranost Hrvata da išta promjene. Naime, polovica ih nikad nije ni pokušala prestati. To je učinilo tek 51 posto ispitanika, a prosječno razdoblje prestanka pušenja trajalo je tek nešto više od tri mjeseca.

A ako uzmemo u obzir još jedan podatak, onaj da čak 70 posto pušača izjavilo da uživa u pušenju, jasno je da onaj cilj o samo pet posto pušača u Hrvatskoj daleko od realizacije.