Prije nekoliko dana, točnije 22. lipnja, obilježavamo okruglu obljetnicu jednog od najkontroverznijih, ali i najgenijalnijih trenutaka u povijesti sporta. Prisjećamo se Maradonine "Božje ruke", istražujemo koji su još nogometaši prepisali njegov recept te kako je moderna tehnologija zauvijek ubila nogometni šarm "švercanja".

Postoje golovi koji donose naslove prvaka, postoje golovi koji se pamte godinama, a postoji i jedan gol koji je postao dio opće kulture i pop-art povijesti. Riječ je, naravno, o čuvenoj "Božjoj ruci" Diega Armanda Maradone.

Sve se odigralo 22. lipnja 1986. godine u Mexico Cityju, na prepunom stadionu Azteca, pred 115.000 gledatelja. Bilo je to četvrtfinale Svjetskog prvenstva, a napetost između Argentine i Engleske bila je na vrhuncu, ne samo zbog nogometa, već i zbog svježih političkih rana iz Falklandskog rata koji se odigrao tek četiri godine ranije.

Trenutak kada je Diego postao "mali bog"

Igrala se 51. minuta utakmice pri rezultatu 0:0. Maradona je povukao loptu s centra, odigrao dvostruko dodavanje s Jorgeom Valdanom, no engleski obrambeni igrač Steve Hodge nespretno je zahvatio loptu i podigao je visoko u vlastiti kazneni prostor.

Pred golom su se našli argentinski genijalac i engleski vratar Peter Shilton. Shilton, visok 185 centimetara, bio je u čistoj prednosti nad Maradonom koji je mjerio tek 165 centimetara. No, Diego je skočio, shvatio da ne može do lopte glavom, i lijevom šakom ispruženom tik uz glavu prebacio loptu u mrežu.

Dok su Englezi bjesnili i signalizirali igranje rukom, tuniski sudac Ali Bennaceur, zaslijepljen suncem, pokazao je na centar. Argentina je povela, a Maradona je nakon utakmice izgovorio rečenicu koja je ušla u legendu: "Gol je postignut malo Maradoninom glavom, a malo Božjom rukom." Samo četiri minute kasnije, Diego je postigao i "Gol stoljeća" kada je predriblao cijelu englesku momčad, no prva priča večeri zauvijek je ostala njegova ruka.

Maradonini "učenici": Tko je još varao rukom?

Iako je Diego bio najpoznatiji, povijest nogometa prepuna je sličnih incidenata u kojima su napadači svjesno prevarili suce:

Thierry Henry (Francuska vs. Irska, 2009.): Možda i najskandalozniji moderni primjer. U uzvratnoj utakmici dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010., legendarni francuski napadač Thierry Henry očito je rukom primirio loptu unutar šesnaesterca i asistirao Williamu Gallasu za gol koji je Francusku odveo na Mundijal, a Irce ostavio u suzama. Henry je kasnije priznao krivnju, ali Ircima to nije pomoglo.

Lionel Messi (Barcelona vs. Espanyol, 2007.): Kao legitimni Maradonin nasljednik, Messi je u gradskom derbiju postigao identičan gol kao njegov idol 1986. godine. Skočio je na ubačaj i desnom rukom skrenuo loptu pokraj vratara. Sudac gol nije poništio, a mediji su danima brujali o "kopiji Božje ruke".

Luis Suarez (Urugvaj vs. Ghana, 2010.): Za razliku od ostalih, Suarez nije zabio rukom, nego je njome obranio gol. U posljednjim sekundama produžetka četvrtfinala SP-a protiv Gane, Suarez je na gol-crti rukom zaustavio čist pogodak Afrikanaca. Dobio je crveni karton, ali Gana je promašila jedanaesterac, a Urugvaj je prošao dalje. Suarez je postao nacionalni heroj, a za ostatak svijeta – antijunak.

Bi li "Božja ruka" danas bila moguća?

Kratak i jasan odgovor glasi: Apsolutno ne.

Uvođenjem VAR tehnologije (Video Assistant Referee) i sustava poluautomatskog zaleđa, prostor za ovakve sudačke previde potpuno je izbrisan. Danas se svaki postignuti pogodak detaljno pregledava u VAR sobi iz nekoliko desetaka kutova s visokom rezolucijom kamera.

Da je Maradona to pokušao danas, utakmica bi bila zaustavljena na tridesetak sekundi, sudac u VAR sobi bi odmah uočio igranje rukom, glavni sudac bi poništio gol i Maradoni pokazao žuti karton zbog nesportskog ponašanja i pokušaja prijevare.

Uvođenje tehnologije donijelo je pravednost i eliminiralo kardinalne pogreške, no dio nogometnih romantičara smatra da je time igra izgubila dio svog mističnog šarma. Maradonina "Božja ruka" danas bi bila tek nespretni pokušaj žutog kartona, a nogometna povijest ostala bi uskraćena za jednu od svojih najvećih i najkontroverznijih priča.