Dok svjetski rekordi padaju jedan za drugim, sportski svijet se pita: Ruše li ih ljudi ili njihova obuća? Istražujemo tajnu "super-tenisica" koje su maraton pretvorile u utrku inženjera.

Granica od dva sata u maratonu dugo se smatrala "atletskim slijetanjem na Mjesec". Kada je Eliud Kipchoge 2019. u Beču pretrčao 42.195 metara za 1:59:40, na nogama je imao prototip Nike Alphafly tenisica. Od tog trenutka, fokus se s mišića preselio na materijale.

Anatomija "super-tenisice"

Ono što ove tenisice razlikuje od svega viđenog u prošlosti je kombinacija dvaju ključnih elemenata:

Ultra-responzivna pjena: Materijali poput PEBA-e koji vraćaju do 85% uložene energije, smanjujući zamor mišića.

Karbonska ploča: Zakrivljena ploča djeluje poput opruge ili klackalice, optimizirajući mehaniku stopala pri svakom koraku.

Statistika koja zapanjuje

Istraživanja su pokazala da ove tenisice poboljšavaju ekonomičnost trčanja za prosječno 4%. U svijetu gdje se pobjede mjere u desetinkama sekunde, 4% je vječnost. Gotovo svi najbrži maratoni u povijesti istrčani su u zadnjih pet godina koristeći ovu tehnologiju.

Je li to pošteno?

Kritičari, uključujući legendarne trkače iz prošlih era, tvrde da se gubi bit atletike – sirova borba čovjeka protiv staze. Ako netko sruši rekord samo zato što ima bolju opremu, je li on doista brži trkač ili samo bolje "opremljen" laboratorijski subjekt?

Svjetska atletika (World Athletics) uvela je stroga pravila: debljina potplata ne smije prelaziti 40 mm, a tenisica mora biti dostupna na slobodnom tržištu četiri mjeseca prije natjecanja kako bi se izbjegli "tajni prototipovi".

Tehnološki progres je nemoguće zaustaviti. Kao što su kopačke ili teniski reketi evoluirali, tako su i tenisice. Iako ih neki nazivaju "tehnološkim dopingom", one su postale standard. Danas, bez "super-tenisica" na nogama, trkač na startu maratona praktički donosi odluku da neće pobijediti.