Prvog veljače 2009. godine, u finalu Australian Opena, Rafael Nadal je nakon pet setova i više od četiri sata iscrpljujuće borbe pobijedio Rogera Federera rezultatom 7:5, 3:6, 7:6, 3:6, 6:2. Ovom pobjedom Nadal je postao prvi španjolski tenisač u povijesti koji je osvojio ovaj Grand Slam na tvrdoj podlozi.

Međutim, ovaj sportski događaj nije ostao zapamćen samo po vrhunskom tenisu. Tijekom ceremonije dodjele trofeja, Federer, koji je tada pokušavao izjednačiti rekord Petea Samprasa od 14 Grand Slam naslova, nije mogao suspregnuti suze. "Bože, ovo me ubija", rekao je jecajući pred prepunim stadionom.

Ono što je uslijedilo postalo je simbolom sportskog duha: Nadal je prekinuo slavlje, prišao svom najvećem rivalu, zagrlio ga i tješio pred milijunima gledatelja. U svom pobjedničkom govoru, umjesto da slavi sebe, Nadal se obratio Federeru:

"Žao mi je zbog danas. Znam kako se osjećaš, ali ti si jedan od najboljih u povijesti i popravit ćeš ovaj rekord."

Bio je to trenutak koji je pokazao da vrhunski sport nije samo u pobjedama, već i u uzajamnom poštovanju dvojice najvećih.