RAZGOVOR TJEDNA Veronika Drljačić: Kao mala sam se bojala zvuka startnog pištolja, a sada imam velike ciljeve u atletici
- Redakcija
- 31 srpnja
- 3 minute

Iza hrvatske atletičarke Veronike Drljačić zaista je nevjerojatno uspješnih desetak dana karijere. No najbolje da ona sama na početku ovog razgovora za Kodex kaže što je sve postigla.
"Bilo je stvarno nevjerojatno. U Bochumu sam osvojila srebro na 400 metara na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu i postavila novi osobni rekord 51.66 sekundi. Samo nekoliko dana kasnije, na Balkanskom prvenstvu u Volosu, osvojila sam zlato u istoj disciplini i još se više "spustila" i to za 44 stotinke. Tako mi je sada novi osobni rekord 51.22s što je samo dvije stotinke sporije od norme za Europsko prvenstvo koje se iduće godine održava u Birminghamu. To su trenuci zbog kojih se svakodnevno trenira i žrtvuje".
Kada je počinjala, odnosno kada je krenula postizati zapažene rezultate mnogi su je prozvali hrvatska Griffith Joyner, no zanimljivo, ta joj sjajna atletičarka nije sportski uzor.
"Griffith Joyner je bila posebna i inspirativna, ali moj glavni uzor oduvijek je Allyson Felix. Njezina karijera, način na koji se borila i postizala vrhunske rezultate dugi niz godina, motiviraju me da dam sve od sebe. Nadam se da ću i ja jednoga dana biti takva sportašica - primjer drugima i dokaz da se upornošću može postići sve", rekla je članica AK Dinamo Zrinjevac.
Atletski počeci vezani su uz još jednu zanimljivost - bojala se zvuka startnog pištolja.
"Istina je, kao mala sam se malo trzala kada bi opalio pištolj (smijeh). Nije to bila nikakva drama, jednostavno iznenađenje na početku. S vremenom sam se navikla i danas mi je taj zvuk samo znak da kreće utrka koju jedva čekam", priča nam Veronika.
Ranije ju je trenirao Drago Palčić, ali već nekoliko godina trenira s drugom osobom.
"Od listopada 2022. treniram s novim trenerom, Damjanom Sedićem. On je izuzetno stručan, posvećen i ima sjajan pristup sportašima. Od kada radimo zajedno, napravila sam veliki iskorak, kako u tehnici tako i u pripremi za velika natjecanja. Njegova podrška i način rada stvarno su me podigli na višu razinu i jako sam zahvalna što smo se našli. Vjerujem da kao tim možemo napraviti još veće stvari u budućnosti", optimistična je Drljačić.
Ranije je kao rođena Križevčanka morala prve atletske korake napraviti na starom, oronulom stadionu u Križevcima. Iako sada više ne trenira tamo, u Križevcima je situacija odlična.
"Situacija se potpuno promijenila - prije otprilike tri godine napravljena je nova atletska staza i sada su uvjeti stvarno odlični. Zapravo, mogu reći da je atletski stadion u Križevcima bolji nego onaj na Sveticama u Zagrebu, na kojem svakodnevno treniram ja i još mnogo vrhunskih sportaša. Nadam se da će se i tamo uskoro napraviti iskorak kako bi uvjeti bili na razini koju hrvatski sportaši zaslužuju"", priča nam Veronika koja je ranije bila velika nada hrvatske atletike, a danas?
"Sada mislim da mogu reći da sam ostvarena sportašica koja i dalje ima puno prostora za napredak. Još uvijek imam velike ciljeve i želim pomaknuti svoje granice, ali drago mi je da se trud i rad prepoznaju".
Otkrila nam je i svoje planove za budućnost.
"Slijedi završni dio sezone (državno prvenstvo za vikend) i pripreme za Svjetsko prvenstvo koje se održava u Tokyju od 13.-21. rujna. Želim još napredovati, popraviti detalje i izvući maksimum iz svake utrke i pokušati "napasti" državni rekord u Tokyju. (50.78s od Danijele Grgić)".
I za kraj što radi kada ne trenira ili nije na natjecanjima?
"Volim otići na kavu i družiti se s obitelji i prijateljima, a nekad se volim samo prošetati i opustiti. Takvi trenuci mi pomažu napuniti baterije za nove treninge i izazove", zaključila je Veronika Drljačić.
Ako imate priču javite se na urednik@kodex.hr.
Ivan Rudež novi trener Cibone
Povezane vijesti
Dok Zagrepčani sanjaju renovaciju Maksimira, Bjelovar dobiva svoju Arenu
- 19 studenoga 2024
- 1 minuta