Zvijezda hrvatskog sporta te europskog i svjetskog juda - Barbara Matić! Ova sjajna sportašica, olimpijska pobjednica te europska i svjetska prvakinja rado je odvojila dio slobodnog vremena i ljetnog odmora kako bi dala intervju našem portalu.

"Početak ljeta bio je radan - vodila sam nekoliko sportskih kampova u Rijeci i u Finskoj. Krajem srpnja uslijedio je zasluženi odmor; s dečkom i prijateljima putovala sam na Bali. Nakon vikenda kojeg sam provela u Grčkoj, vratila sam se u Split i krenula s treninzima", rekla je Barbara na početku. Naravno, cijelo je vrijeme održavala formu - potpunog opuštanja kao da i nije bilo.

"Pravi odmor uz potpunu pauzu od treninga bio je samo na Baliju. Sada kreće ozbiljna priprema za Ameriku, gdje me početkom studenog očekuje nastup na Sports Illustrated Women Games", dodala je judašica pa otkrila koje vježbe ili dio treninga su joj najteži, a u kojima najviše uživa.

"Najzahtjevniji dio treninga su kondicijske vježbe na skalama u zgradi - ne klasično trčanje, nego penjanje i spuštanje po skalinama. Iskreno, ti treninzi su mi najteži i najmanje dragi. S druge strane, najviše uživam u randori borbama, a posebno me veseli kad za zagrijavanje igramo nogomet", otkriva Barbara.

Postoji li nešto u prehrani što baš nikada ne jede?

"Ne postoji namirnica koju nikada ne jedem, eventualno postoje stvari koje volim manje. Trenutno mi je režim prehrane nešto opušteniji jer nemam velika natjecanja. Prije Olimpijskih igara slijedila sam plan prehrane nutricionista, ali uvijek sam sve kombinirala - od zdrave hrane do pizze, koja mi je omiljena i slatkoga. Ključ je u balansu i pravilnom rasporedu, kada i koliko se što jede, onda nema problema".

Tko ili što joj je najveći motivator u životu?

"Nemam neki konkretan motivator - rekla bih da sam to najviše ja sama. Ipak, jedna situacija iz djetinjstva ostala mi je posebno urezana u sjećanje. Na državnom prvenstvu, dok sam još bila mlađi kadet, borila sam se protiv cura koje su bile tri do četiri godine starije, što je u toj dobi velika razlika. Mama mi je tada rekla: “Dušo, ne boj se - ti to želiš, ti to možeš, ti to hoćeš.” Te riječi nosim sa sobom i danas. Prisjetim ih se prije svake borbe i svakog natjecanja - to mi je onaj unutarnji “push” koji mi daje dodatnu snagu", iskrena je Matić.

Koji bi savjet dala mladima koji žele postati uspješni u judu?

"Rekla bih im da se trud, rad i upornost uvijek isplate. Odmah na početku moraju biti svjesni da put neće biti lagan - bit će težih trenutaka i puno izazova, ali upravo su predanost i ustrajnost ono što donosi rezultat. Vjerujte u sebe, vjerujte svom treneru i uspjeh će doći".

A kad smo kod njenog trenera to je Vladimir Preradović. Red je i da se malo i on "ubaci" u razgovor.

"Mogu reći da je u početku bilo lakše, a kako smo se bližili seniorskom judu sve je postalo sve izazovnije. Također, Barbara je osoba koja voli znati zašto nešto radi tako da je i u tom pogledu trebalo naći balans", rekao je Barbarin trener.

Vratimo se hrvatskoj sportskoj heroini. Je li bilo kojih kriznih trenutaka i kako je kroz njih prošla?

"Naravno, bilo je kriznih trenutaka, u svakom sportu postoje dani kad ti se jednostavno ne da. Najteže mi je bilo nakon većih ozljeda. Posebno nakon Olimpijskih igara u Riju 2016., kad sam u kratkom razdoblju imala niz manjih ozljeda. To nisu bile velike stvari, ali su me stalno izbacivale iz kontinuiteta - dva tjedna bez treninga, deset dana pauze i to me jako frustriralo. Najozbiljnija ozljeda bila je koljena, kada sam četiri mjeseca bila potpuno izvan tatamija. U jednom trenutku čak se postavilo pitanje operacije, a ja sam tada rekla: “Ako bude operacija, odustajem od juda.” Na sreću, operacija nije bila potrebna i nastavila sam dalje - još jače i još motiviranije. Na kraju se sve dobro završilo".

Koji su joj bili ciljevi na početku karijere ii ma li još neki sportski cilj koji si je zacrtala?

"Moji su se ciljevi gradili postepeno. U kadetskoj i juniorskoj fazi željela sam osvojiti prve europske i svjetske medalje. Svaki ostvareni cilj povećavao je ambiciju pa je moj krajnji sportski san postao olimpijska medalja - i to što sjajnija. Nakon osvajanja olimpijskog zlata u Parizu mogu reći da su se moji najveći sportski ciljevi ostvarili. Trenutno nemam zacrtan cilj koji još nisam ispunila - to je, barem zasad, zaokružen put".

A gdje se vidi nakon kraja uspješne karijere?

"Iskreno, još nemam jasnu sliku. No, voljela bih ostati u sportu, posebno u judu i na neki način vratiti zajednici sve ono što sam kroz ove godine dobila i naučila".

Judo je istočnjačka vještima i uz sebe nosi i dio istočnjačke culture. Kako je to uspjela uklopiti u hrvatsku tradiciju?

"Disciplina, poštovanje i skromnost vrijednosti su koje se cijene svugdje u svijetu pa tako i kod nas. One se mogu primijeniti u bilo kojem segmentu života, bez obzira na kulturu ili tradiciju i upravo te vrijednosti nastojim prenositi i izvan tatamija", zaključila je Barbara Matić za Kodex.