Teško da današnja generacija mladih zna tko je Đurđica Bjedov, a kada je ikona hrvatskog plivanja, osvajačica dviju olimpijskih medalja na Olimpijskim igrama u Meksiku postala prava sportska senzacija te 1968. godine, na poseban joj se način poklonio legendarni novinar i komentator Mladen Delić.

Povijest bilježi kako su naši novinari u Meksiku, kada je Bjedov plivala na 100 i 200 metara, požurili gledati košarkaše jer nisu vjerovali da mlada Splićanka može zabilježiti neki ozbiljniji rezultat na Olimpijadi. Ali Mladen Delić, kao i drugi poznati sportski novinar Vilko Luncer, ostali su uz olimpijski bazen i svjedočili fenomenalnom uspjehu Đurđice Bjedov.

Sjećajući se tih trenutaka Mladen Delić je rekao:

“Malo kad sam se toliko uzbudio i veselio kao kad je osvojila zlato… Zamalo mi od radosti nije puklo srce. Nisam izdržao, pa su mi potekle suze. Htio sam u odijelu skočiti u bazen da zagrlim Đurđicu, poljubim i čestitam joj, ali redari su mi zabranili, pa sam se s njima fizički sukobio. Bio sam neizmjerno sretan i ne vjerujem da će se to ikad ponoviti…”

Na neki način zaboravljena i danas rijetko spominjana legenda hrvatskog plivanja i sporta uopće, koja danas u 78. godini živi između Hrvatske i Švicarske, braneći boje tadašnje države Jugoslavije, osvajačica je zlata na 100 metara prsno i srebra na 200 metara prsno. Zanimljivo, kad je otplivala dionicu nije znala da je prva, već joj je to znakovima pokazivao upravo Mladen Delić.

“S novinarskog mjesta pokazivao mi je da sam prva. Nisam vjerovala i uperila sam prst u samu sebe, vjerujući da je nemoguće da sam to ja… Prevelike emocije i prebrzo se sve to događalo, previše toga u dvije sekunde…”, zabilježili su mediji. 

Nakon osvojenog zlata i srebra u Meksiku Đurđicu je u Splitu dočekalo oko 100.000 oduševljenih građana. Bili su to trenuci nabijeni emocijama, a slavljenica je znala potom često reči kako je ona ostala ista, onakva kakva je bila i kako se ništa kod nje nije promijenilo, ali da su se ljudi oko nje promijenili.

A valja podsjetiti i na veliku istinu, a ona glasi kako je djevojka s dvije olimpijske medalje oko vrata i s olimpijskimm rekordom na 100 metara prsno na Olimpijske igre otišla slučajno. Ukratko, jedina kandidatkinja za Meksiko bila je Mirjana Šegrt, ali nekima se djelatnicima iz Jugoslavenskog olimpijskog odbora htjelo u Meksiko, pa je izmišljena štafeta u kojoj su bile Mirjana Šegrt, Zdenka Gašpar, Ana Boban i Đurđica Bjedov. Odlučeno je i da Bjedov nastupi pojedinačno. 

Nakon senzacionalnog uspjeha protiv favoriziranih Amerikanki, Đurđicu nije opila slava. Kad bi govorila za medije nikada nije zaboravila istaknuti kako je za sve zaslužan njezin otac Đuro koji joj je bio i trener. Odgoj ju je naučio disciplini i poštenju.

“Ako dobiješ jedinicu, onda ćeš imati posla sa mnom jer, ako si imala hrabrosti ne naučiti, onda imaj i hrabrosti reći da nisi naučila”, često je izgovarala riječi svoga oca.

Ipak, nakon sreće i radosti zbog jedinstvenog sportskog uspjeha, stigla su i razočaranja. Jer u Splitu su joj mnogi svašta obećavali, govorila je, ali je sve ostajalo na riječima…  

“Zato mi je danas najljepše od svega što nema osobe na ovom svijetu kojoj ja ne mogu pogledati u oči jer nikome nisam ostala ništa dužna”, rekla je mnogo puta. 

Bila je trenerica u Splitu i Zagrebu, a na kraju je preselila u Švicarsku, gdje je imala školu plivanja. Imala je četvero djece, a njezina Anamarija Petričević bila je talentirana plivačica za koju se očekivalo da će krenuti stopama svoje majke, koja joj je bila i trenerica. Iako je Anamarija bila veliki potencijal na kraju je napustila plivanje. Đurđica Bjedov doživjela je veliko razočaranje a u medijima je otvoreno rekla kako su Anamariju uništili. Na pitanje tko, rekla je:

“ Tadašnji HOO na čelu s Tončijem Vrdoljakom. Nije dobila potporu kada ju je najviše trebala…”

Bila je uvjerena da je Anamarija platila danak baš zato što je kći Đurđice Bjedov. Što god bi napravila, uvijek je visjelo pitanje - hoćeš li i ti biti dobra kao tvoja majka. Pa, kad bi valjda rekla da neće, to bi značilo da se na nju ne računa ozbiljno. A  Anamarija je bila europska rekorderka u daljinskom plivanju. Osvojila je zlato na 5.000 metara. Nastupila je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Plivala je 200 metara prsno. 200 i 400 metara mješovito.

Anamarija je bila višestruka prvakinja i rekorderka Floride dok je trenirala i školovala se u SAD-u, a njezini hrvatski rekordi u disciplinama 200 i 400 metara mješovito ostali su netaknuti desetljećima.

Kad su sportsku heroinu Bjedov pitali zašto je otišla u Švicarsku njezin je odgovor bio vrlo kratak i jasan:

“Zato da mogu svojoj kćeri platiti školovanje u SAD-u. Ovdje toliko nisam mogla zaraditi”.

Đurđica Bjedov je simbol sportske veličine - žena koja je donijela olimpijsko zlato Hrvatskoj, a danas je rijetko u fokusu javnosti. Osim zlata i srebra iz Meksika, proglašena je sportašicom godine u Jugoslaviji 1968., a primljena je i u Kuću slavnih vodenih sportova 1987. godine.

*Serijal je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti