Isplakala sam Tokio i okrenula novu stranicu prema Parizu. Tu je rečenicu nakon petog mjesta na Olimpijskim igrama u Japanu izgovorila hrvatska judašica Barbara Matić, a potom u gradu svjetlosti 2024. godine oduševila judaški svijet i uzela zlatnu medalju! Zapravo nije ju uzela već zasluženo, s potpunom dominacijom osvojila!

Bilo je to povijesno zlato na Olimpijskim igrama, čime je donijela prvu olimpijsku medalju za hrvatski judo i još jednom potvrdila svoj status vrhunske sportašice. Njezin uspjeh značajno je podigao vidljivost i popularnost juda u Hrvatskoj, potičući nove generacije na bavljenje ovim sportom i jačajući njegov razvoj u zemlji. Kao dvostruka svjetska i europska prvakinja, njena zlatna medalja simbol je ne samo osobne izvrsnosti, nego i novog poglavlja za hrvatski judo na svjetskoj sceni.

"Voljela bih vjerovati da sam svojim uspjesima otvorila vrata mladim djevojkama koje žele ući u borilačke sportove jer je to najveća vrijednost sporta - inspirirati druge da pronađu svoju snagu i vjeruju u sebe. Kad mi se jave djevojčice i kažu da su počele trenirati judo jer su me gledale na Olimpijskim igrama, to mi je najveća nagrada. Ako moj uspjeh može pomoći da neka djevojčica vjeruje da i ona može – onda sve ima smisla", započinje Barbara Matić svoju priču, a usput daje i savjet djevojčicama koje sanjaju o profesionalnoj sportskoj karijeri.

"Neka budu uporne i strpljive. Uspjeh ne dolazi preko noći, ali svaki trening, svaki pad i svaka borba nešto te nauči. Važno je vjerovati sebi, raditi s ljubavlju i ne odustajati, čak ni kad je teško. Ako to imaš u sebi rezultat će doći. A ono najvažnije, taj put će te oblikovati kao osobu, a ne samo kao sportašicu", tvrdi Barbara, vrhunska sportašica koja će početkom prosinca napuniti 31 godinu.

Priznaje nam Barbara da se kao žena u borilačkom sportu susretala s predrasudama i podcjenjivanjem.

"Naravno, u početku ih je bilo. Kad kažete da se bavite judom, mnogi odmah pomisle da je to "muški sport", ali mislim da se to s godinama jako promijenilo. Svojim rezultatima i radom pokazale smo da nema "muškog" ili "ženskog" sporta - postoji samo predanost, disciplina i ljubav prema onome što radiš. Danas mi je posebno drago vidjeti sve više djevojaka u borilačkim sportovima koje ruše te stereotipe svakim novim treningom".

Na pitanje smatra li da se ženski sport u Hrvatskoj dovoljno medijski prati i financijski podržava ima spreman odgovor.

"Mislim da napretka ima, ali prostora za poboljšanje još više. U posljednje vrijeme vidimo više sportašica u medijima i kampanjama no financijska podrška i sustavna ulaganja još uvijek ne prate te uspjehe, a upravo to je ključno da bi mlade djevojke odlučile ostati u sportu. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem će se njihov trud i rezultati dugoročno cijeniti, a ne samo u trenucima velikih natjecanja", govori hrvatska olimpijka i nastavlja da postoji razlika u tretmanu muških i ženskih sportaša - u uvjetima, nagradama, vidljivosti...

"Nažalost, da. Iako se ta razlika smanjuje, još uvijek postoji. Muški sport ima veći prostor u medijima, samim time i više sponzora, dok žene često moraju same dokazivati da vrijede jednako,ali vjerujem da našim rezultatima mijenjamo percepciju i da će nove generacije sportašica imati ravnopravnije uvjete".

Judo heroina podrobnije je objasnila i što misli o činjenici da su muški sportovi često u fokusu, dok se ženski uspjesi nerijetko zanemaruju.

"To je odraz društvenih navika koje se sporo mijenjaju. Navikli smo da su nogomet ili košarka uvijek u centru pažnje, ali kad žene postižu svjetske rezultate, kao što to često vidimo u Hrvatskoj, to jednostavno mora dobiti veću vidljivost. Svaki uspjeh, bez obzira na spol, zaslužuje jednaku pažnju i poštovanje, a promjena kreće upravo od toga da javnost i mediji to prepoznaju i podrže sve sportaše jednako".

Stoga bi idealan sustav, misli Barbara bio...

"To bi bio sustav u kojem se sportaši i sportašice vrednuju prema rezultatima i doprinosu, a ne prema spolu ili popularnosti sporta. Gdje svi imaju jednake uvjete za rad, podršku i prilike za razvoj. U takvom sustavu ne bi bilo potrebe za pitanjem "muški ili ženski sport" jer bi to bio sustav koji potiče izvrsnost, a ne uspoređivanje", zaključila je zlatna hrvatska judašica.

*Serijal je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti