Ističe kako su novac "na ruke" igrači primali kada klub nije imao dovoljno sredstava, a Mamić je govorio igračima da će on dati svoj novac i tako riješiti problem.

Obrana uložila prigovor na iskaz svjedoka kojega je predložila

Ustvrdio je da se ne sjeća tvrtke Corporate Advantage Limited ni da je imao bilo kakve ugovore s tom tvrtkom. Mitu navodi kako mu Dinamo nije ostao dužan 150 tisuća eura, a ne sjeća se ni da je potpisao neki ugovor po kojem neka inozemna tvrtka preuzela Dinamovo dugovanje prema njemu.

Poznato mu je da je Dinamo ostao dužan njegovom menadžeru Bori Ivkoviću, ne zna točno koliko, ali da je to bio veći iznos, od 70 do 100 tisuća eura.

Iako je Mitu bio svjedok obrane odvjetnik Zdravka Mamića Filip Glavaš uložio je primjedbu na dio njegova iskaza da mu nije poznata tvrtka Corporate Advantage Limited i da bi to društvo preuzelo dugovanje Dinama prema njemu od 150 tisuća eura, jer je to u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom iz spisa.

Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su s tvrtkom Corporate Advantage Limited, zaključili Sporazum o preuzimanju duga kojim se Dinamo toj tvrtki obvezao isplatiti tri milijuna eura na ime nepostojećih dugovanja koje klub navodno ima prema skupini igrača među kojima je bio i Mitu.

Zdravka Mamića terete da je naložio plaćanje tri milijuna eura toj tvrtki, iako je znao da Dinamo nema nikakvih dugova prema tim igračima, a od toga iznosa naknadno je na Mamićev račun uplaćeno 2,9 milijuna eura.

Dinamovog dugovanje ne sjeća se ni kamerunski igrač Patrice Kwedi

Navedene tvrtke kao ni Dinamovog dugovanja prema njemu nije se mogao sjetiti niti kamerunski igrač Patrice Kwedi, koji je kazao da ga je u Hrvatsku doveo Zdravko Mamić, a kod potpisivanje ugovora s Dinamom 2001. godine nije dobro znao hrvatski ni engleski jezik pa nije ni znao što točno piše u ugovoru.

Svjedok je ustvrdio kako je plaću uvijek dobivao na bankovni račun pa mu je obrana predočila šest potvrda iz kojih proizlazi da je od Mamića "na ruke" primio ukupno 21 tisuću eura i 20 tisuća kuna. Kwedi je kazao da su na potvrdama su njegovi potpisi, ali da se ne sjeća se da bi tako nešto potpisao.

Kazao je da mu Dinamo nije bio dužan 200.000 eura, da mu nije  poznata tvrtka Corporate Advantage Limitedniti je potpisao ikakvu suglasnost da neko strano trgovačko društvo preuzeme dugovanja Dinama prema njemu. Obrana je na ovaj dio iskaza također uložila primjedbu, smatrajući ga suprotnim materijalnoj dokumentaciji iz spisa.

Nogometni menadžer Davor Ćurković potvrdio je da je kao posrednik sudjelovao u transferu Matea Kovačića iz Dinama u Inter iz Milana, jer je imao neke kontakte u tome talijanskom klubu.

Kazao je da je inicijalno spojio dvije zainteresirane strane, ali da u pregovorima oko financijskih detalja nije sudjelovao, a Dinamo mu je za uslugu platio naknadu od 10 posto transfera na račun u Hrvatskoj.

Novi svjedoci pred sudom krajem listopada

Suđenje se nastavlja 27. listopada, ispitivanjem novih svjedoka. U tzv. aferi Dinamo 2, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o nepostojećim uslugama za transfere igrača koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale da su Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura.

Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog 2023. priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Krivnju su u prosincu 2024. priznali Mario Mamić i poduzetnik Sandro Stipančić pa su i oni sporazumno osuđeni - Mario Mamić na godinu i četiri mjeseca bezuvjetnog zatvora, a Stipančić na 11 mjeseci zatvora što će biti zamijenjeno radom za opće dobro.