Nenad Kljaić uvijek je izrazito poželjan sugovornik. Kod njega nema kočnica i bez dlake na jeziku udara ravno u glavu, svidjelo se to nekome ili ne. “Mali Kljun” sin je Velimira Kljaića, pokojne legende hrvatskog rukometa kojeg su svi koji su ga voljeli zvali “Kljun”. Već ga dugo nema, a Neni silno nedostaje.

Neno, koji je s hrvatskom rukometnom reprezentacijom davne 1996. godine u Atlanti osvojio zlato često je oštar kritičar hrvatske trenutne zbilje. Jesu li nas možda kao navijače razmazili silni sjajni rezultati kroz povijest?

“Potreban nam je jedan veliki reset i da se krene od početka. Treba dobro pomesti s kvalitetnom metlom koja će pomesti dugogodišnji krivi rad i poteze i u savezu i u rukometnom klubu Zagreb. Kada se konačno maknu uhljebi i kada zapuhnu novi vjetrovi onda se imamo šanse vrlo brzo vratiti na mjesto koje nam pripada”, rekao nam je na startu razgovora Nenad Kljaić i nastavio:

“Čak i ova sadašnja muška generacija reprezentacije može se boriti za medalje, iako oni to sada ne žele priznati i prikazuju to tako kao da mi više nemamo igrače. Tvrdim da imamo igrački kadar jer najbolji su dokaz bile Olimpijske igre gdje su u polufinalu bili Slovenci, Nijemci i Španjolci koji po ničemu igrački nisu bolji od nas. Jedini koji su bolji su Danci i eventualno Francuzi”.

Otkako je hrvatske seniore preuzeo Dagur Sigurdsson neki su ga predstavili kao rukometnog Mourinha no rezultati su takvi kakvi jesu. Njegov veliki kritičar je naš sugovornik.

“Nije on kriv već oni koji su ga doveli. Vi dovodite stranca u zemlju koja je u rukometu ove silne godine imala takve rezultate koje je imala. Ispada da niti jedan naš trener ne valja i dovodite stranca koji će nama pokazati kako se radi. Što se dogodilo? Igramo još gore nego što smo igrali pod Perkovcem i Horvatom. Igramo sve gore i gore. Ako nekoga dovedete, a po nekim informacijama dali su mu između 30 i 35 tisuća eura mjesečno neto, onda bi taj trebao dati neke rezultate. Mi smo na Olimpijskim igrama bili katastrofa. Nisam niti očekivao da ćemo napraviti nešto, ali nisam ni zamisliti mogao da ćemo biti toliko loši. Kada sam vidio da su za Igre imali samo 20 odrađenih treninga sve mi je bilo jasno kako ćemo proći. Mogli smo imati između 60 i 80 treninga jer bilo je dovoljno vremena za sve posložiti. A vi odradite 20 treninga i nadate se nekom rezultatu. To tako ne ide”, priča Kljaić i otkriva što je najveći problem u reprezentaciji.

“To su kružni napadači. Tu vidim najveći problem, a sve ostalo je riješeno”, tvrdi Kljaić. 

“Prije smo imali kružnih napadača koliko si htio, gdje se god okreneš. Tu smo najtanji sada. Pokriveni smo dobro na svim pozicijama osim na kružnom napadaču, ali naš je najveći problem i nedostatak loš izbornik”.

Brzo će Svjetsko prvenstvo kojem je između ostalih domaćin i Hrvatska. Što tu očekivati?

“Realno, trenutno ne igramo ništa. Znam kako funkcioniraju glave čelnih ljudi Hrvatskog rukometnog saveza. Oni misle da će zahvaljujući atmosferi i domaćem terenu te laganog poguranca kod sudaca uspjeti stići do polufinala i borbe za medalju. Ako se dogodi debakl na ovom prvenstvu onda ljudi koji vode naš savez više stvarno nemaju niti malo kredita i moraju otići sa svojih pozicija”, priča Kljaić koji je već neko vrijeme “sklonjen” sa strane i ne radi u i oko hrvatskog rukometa. Kome se zamjerio?

“Nije to tajna. Uvijek kažem ono što mislim, za razliku od nekih. Zoran Gobac je glava toga svega i posložio je sistem takav kakav je i ima svoje poslušnike. Tko god malo gore počne stršati, njega “odreže”. Najbolji vam je primjer Lino Červar. Više ga nema nigdje. Postao je persona non grata čak više i od mene jer se zakačio s Gopcem. Za mene se još i može reći da kao trener nemam rezultate i da stalno pričam, ali Lino Červar je po rezultatima institucija. Kod njega svi trebaju doći, pokloniti mu se i reći “kapa dolje”. A nema ga na mapi”, kaže bivši izbornik Saudijske Arabije koji je radio i u Kataru, Kuvajtu i u Emiratima.

“Sve sam te zemlje prošao i tamo im nisam smetao. Oni bi bili najsretniji da odem tamo i da me nema na mapi. Meni je dosta seljakanja, odbio sam dosta ponuda u zadnje vrijeme i pronašao sam jedan drugi izvor prihoda u Zagrebu koji nisu vezani uz rukomet”, kaže nam Kljaić i priznaje:

“Nadao sam se, kada su “ispucali” sve podobne da će me se sjetiti. Da su bili pametni rekli bi evo ti Neno prilika pa se pokaži. Ako se ne pokažeš onda začepi i nemoj se više nikada javiti. Normalno da se to nije dogodilo. Mnogi mi kažu da ću i ja doći na red, ali ja u to više ne vjerujem”, iskren je.

Prebacili smo loptu na klupski rukomet, posebno na Zagreb koji je u velikoj krizi, a javnost je šokirana i šakaškim obračunom u svlačionici. Nikolića je na klupi zamijenio Petković.

“Zagrebov problem traje već dugo godina. Problem je način vođenja kluba i kriva klupska politika. Dovodili su se igrači koji se nisu mogli prodati u nekim europskim državama pa su stizali u Zagreb i tu dobivali veći novac nego što su mogli dobiti u Europi. Zanemarivani su mladi hrvatski igrači, a oni su mogli igrati u Zagrebu i postati kostur buduće reprezentacije. I onda se dovede jedan ili dva top igrača koje se plate stvarno dobro da Zagreb ima rezultate. Po meni, da Zagreb ima budžet od pet milijuna eura, ali i da se dobro vodi može postati prvak Europe. Reciti vi meni jedan ozbiljan klub u Europi koji je promijenio toliko trenera kao Zagreb. Oni se u Zagrebu mijenjaju kao na traci i na neki ih se način upropaštava. Nikolića su nepotrebno pustili niz vjetar”, tvrdi Kljaić i objašnjava:

“Prva je greška bila što su mu stavili Čupića za pomoćnika koji mu za vrijeme utakmica stalno nešto suflira iza leđa. Zna se tko je prvi trener. Nikolić je premiran i predobar pa igračkom autoritetu Čupiću nije imao snage reći da malo zašuti i objasni mu da je on prvi trener. Nikolić je platio “glavom”. Doveli su Petkovića. To je bezveze bačen novac jer Zagreb se doveo u situaciju da će teško u Ligi prvaka proći dalje. Bolje da su Nikolića istrpili do kraja. Zagreb je nekada bio poznat po tome da su kostur momčadi činili zagrebačkki dečki. Kasnije su kostur činili hrvatski igrači, a sada se dovode igrači sa svih strana. Kada je Zagreb “izbacio” nekog igrača iz svog omladinskog pogona u seniorski rukomet? Prije više od deset godina! To je veliki problem. Petković je dobar trener, poznajem ga i neosporne su njegove trenerske kvalitete. Zagreb se pretvorio u banjalučki Borac. Tamo su Jović i Šupuković, a stalno se oko njih motaju Golić i Maglajlija, a preko njih trguju s igračima i dovode igrače u Zagreb. U Zagrebu je u mlađim kategorijama trener i Slaven Radić, a sada su doveli i Velimira Petkovića. Onda se mogu nazvati i Borac iz Banja Luke, a ne više Zagreb. To možda malo ružno zvuči i ja protiv nikoga od njih nemam ništa osobno, ali kažem da su stvorili hobotnicu koja sad tu radi što hoće. Pitanje je kako će to sve skupa završiti”, kaže Kljaić.

No pred kraj razgovora red je bio otići na vedrije teme jer naš je sugovornik proputovao pola svijeta, pravi je gurman i svašta je pred njim bilo na tanjuru.

“Da, jesam,svašta sam probao, ali nisam pse niti kukce. To ne. Morske alge jesam i one mi baš nisu sjele”, uz smijeh nam otkriva Kljaić.

U sjajnom zagrebačkom restoranu Spizza okrijepio se juhom od buće.

“Volim jesti domaću kuhinju, a kažu mi da ovdje je domaća, da nije iz vrećice. Čekaj da probam…O da, ovo je jako dobro”, zaključio je Nenad Kljaić.

Snimač se isključio mada je Neno još mnogo toga htio reći i o hrani i o rukometu i o svemu što ga tišti. No bit će vremena. To smo ostavili za neku drugu prigodu. Vjerojatno opet u Spizzi.