Moderni nogomet doživio je dramatičnu transformaciju u pogledu financijskih aspekata i strukture natjecanja. Zarade profesionalnih nogometaša eksponencijalno su porasle tijekom posljednjih desetljeća, premašivši porast prosječnih plaća u općoj populaciji za nekoliko puta. Istovremeno, broj utakmica koje igrači godišnje odigravaju značajno se povećao zbog financijskih motiva i strukturalnih promjena u natjecanjima. 

Povijesni razvoj zarada nogometaša

Plaće profesionalnih nogometaša doživjele su nevjerojatan rast kroz povijest, od skromnih početaka do današnjih vrtoglavih iznosa. Početkom 20. stoljeća, točnije 1901. godine, igrači Liverpoola zarađivali su svega 7 funti tjedno, što je tada predstavljalo solidna primanja, ali daleko od luksuza današnjih zvijezda. Šezdeset godina kasnije, prosječna tjedna plaća nogometaša iznosila je tek 20 funti. Ovi skromni iznosi pokazuju kako nogomet nekada nije bio pretjerano unosan posao za većinu igrača, već profesija s umjerenim primanjima.

Dramatičan porast počeo je u kasnijim desetljećima 20. stoljeća, a posebno se ubrzao nakon 1990-ih godina. Do 2011. godine, prosječna tjedna plaća profesionalnih igrača porasla je na 33.868 funti, što predstavlja porast koji daleko nadmašuje inflaciju i rast prosječnih plaća. Posebno je ilustrativan podatak da su u periodu od 1992. do 2012. godine plaće nogometaša u Premier ligi porasle za nevjerojatnih 1508%, dok su plaće običnih radnika u istom periodu rasle samo 186%. Ovaj nesrazmjer pokazuje kako su nogometaši postali jedna od najplaćenijih profesionalnih skupina u društvu.

Razlike u primanjima između nogometaša i prosječnih radnika drastično su se povećale. Dok su igrači prve divizije 1984. godine zarađivali 2,5 puta više od prosječnog radnika, danas je ta razlika narasla na otprilike 30 puta. Ova disproporcija ilustrira kako je nogomet evoluirao od običnog sporta do visoko komercijalizirane industrije zabave, gdje su glavni akteri plaćeni kao globalne zvijezde. U istom periodu, FC Barcelona je 2011. isplaćivala svojim igračima prosječno 5,5 milijuna eura godišnje, što je tada predstavljalo jednu od najviših prosječnih plaća u klupskom nogometu.

Suvremene zarade i globalne nogometne zvijezde

Današnje plaće vrhunskih nogometaša dosegle su razine koje su bile nezamislive prije nekoliko desetljeća. Cristiano Ronaldo trenutno predvodi listu najplaćenijih sportaša svijeta s godišnjim primanjima od čak 285 milijuna dolara, od čega 220 milijuna dolara dolazi od same plaće. Iza njega slijede Lionel Messi sa 135 milijuna dolara i Neymar sa 110 milijuna dolara godišnje. Ovi iznosi uključuju ne samo plaće već i prihode od sponzorstava i drugih komercijalnih aktivnosti, što dodatno ilustrira kako su vrhunski nogometaši postali globalni brendovi sami po sebi.

U najjačim europskim ligama, posebice u engleskoj Premier ligi, standardne plaće također su iznimno visoke. Kevin De Bruyne, jedan od najboljih veznjaka svijeta, zarađuje oko 400.000 funti tjedno, što na godišnjoj razini prelazi 20 milijuna funti. Takve plaće nisu neuobičajene za igrače vrhunskih klubova u najjačim ligama. Međutim, važno je napomenuti da postoje značajne razlike u primanjima ovisno o ligi i rangu natjecanja. Hrvatski nogometaši u HNL-u, primjerice, zarađuju znatno manje, oko 1-2 milijuna eura godišnje za najveće zvijezde, što je i dalje daleko ispod prosjeka najjačih europskih liga.

Transferi igrača također su doživjeli eksponencijalni rast. Današnje tržište obilježeno je transferima čije vrijednosti redovito prelaze 80 milijuna eura, a najskuplji je do sada bio Neymarov prelazak iz Barcelone u Paris Saint-Germain 2017. godine za rekordnih 222 milijuna eura. U posljednjem desetljeću, vrijednosti transfera rasle su prosječno 9% godišnje, što dodatno pokazuje inflaciju na tržištu nogometaša. Ovakvi iznosi bili su potpuno nezamislivi u ranijim periodima nogometne povijesti.

Ključne promjene koje su revolucionirale nogometno tržište

Nekoliko ključnih događaja i procesa dramatično je promijenilo financijsku strukturu nogometa i doprinijelo rastu plaća. Možda najvažniji pojedinačni događaj bilo je donošenje tzv. Bosmanovog pravila 1995. godine, koje je revolucioniralo transferni sustav. Ova presuda Europskog suda omogućila je igračima slobodan prelazak u druge klubove nakon isteka ugovora, bez naknade za transfere. Posljedica je bila dramatično povećanje moći igrača i njihovih agenata u pregovorima, što je izravno utjecalo na rast plaća.

Globalizacija nogometa pretvorila je ovaj sport iz lokalne zabave u globalnu industriju sa 4 milijarde obožavatelja u svijetu. Tržište nogometa danas vrijedi preko 3,4 milijarde dolara i nastavlja rasti. Ovaj proces donio je koncentraciju resursa u rukama nekoliko velikih klubova, povećanu mobilnost igrača preko nacionalnih granica, priljev stranog kapitala i transformaciju igrača u globalne robne marke. Sve je to doprinijelo dramatičnom povećanju njihovih zarada.

Drastičan rast vrijednosti televizijskih prava predstavlja još jedan ključni faktor. Premier liga je 2012. godine prodala televizijska prava za rekordnih 3 milijarde funti, što je predstavljalo povećanje od 70% u odnosu na prethodni ugovor. UEFA prodaje prava na emitiranje Lige prvaka za oko 1,5 milijardi eura. Čak i u Hrvatskoj, potpisan je rekordan ugovor vrijedan 44 milijuna eura za četverogodišnje razdoblje. Razvoj satelitske televizije 1980-ih bio je početak ove evolucije, koja je kulminirala u digitalnom dobu s globalnim streaming platformama koje plaćaju ogromne iznose za prava prijenosa.

Ulazak novih vlasnika s ogromnim financijskim resursima također je značajno promijenio nogometno tržište. Šeici, državni fondovi iz arapskih zemalja i milijarderi (te fondovi) iz SAD-a donijeli su novu razinu financijske moći u sport. Ovo "mačevanje ultra bogataša na polju biznisa i taštine", kako ga opisuje jedan izvor, dovelo je do inflacije plaća i transfera, jer klubovi s najbogatijim vlasnicima mogu ponuditi znatno veće plaće kako bi privukli najbolje igrače.

Porast broja utakmica i njegovi uzroci

Suvremeni nogometaši suočavaju se s pretrpanim kalendarom koji često uključuje više od 60 utakmica po sezoni na klupskoj razini, a s reprezentativnim obvezama taj broj može narasti i do 70 godišnje. Ovaj dramatičan porast broja utakmica ima nekoliko ključnih uzroka, pri čemu su financijski motivi najvažniji.

Promjene u strukturi europskih klupskih natjecanja značajno su doprinijele povećanju broja utakmica. UEFA je odlučila uvesti novi format Lige prvaka, koji uključuje povećanje broja klubova s 32 na 36 te promjenu sustava natjecanja. Ova promjena dovela je do povećanja ukupnog broja utakmica u Ligi prvaka sa 125 na 225, što predstavlja značajno povećanje od 80%. Za osvajanje trofeja, klubovi će morati odigrati između 17 i 19 utakmica, u usporedbi s dosadašnjih 13.

Financijski motivi stoje iza ovih promjena. Nova Liga prvaka s više utakmica generira ukupne prihode od 2,437 milijardi eura godišnje. Klubovi sudionici mogu očekivati osnovnu naknadu od 18,62 milijuna eura samo za sudjelovanje, neovisno o rezultatima. Ovi prihodi dolaze iz tri glavna izvora: komercijalni prihodi (44%), televizijska prava (38%) i prihodi od utakmica (18%). Više utakmica znači više prodanih ulaznica, više televizijskog sadržaja za emitiranje i više prilika za sponzore, što objašnjava motivaciju UEFA-e za uvođenje novog formata. Ovaj potez također se može razumjeti kao strategija za sprječavanje osnivanja konkurentske Super lige, koju su pokušali uspostaviti najveći europski klubovi.

FIFA također doprinosi povećanju broja utakmica uvođenjem novog Svjetskog klupskog prvenstva s 32 momčadi, koje će se uskoro igrati u SAD-u. Ovo natjecanje dodatno opterećuje već pretrpan kalendar i pokazuje kako se međunarodni nogometni savezi natječu za prostor u kalendaru i prihode koje generiraju njihova natjecanja.

Utjecaj ovog povećanog broja utakmica na igrače je značajan. Prema istraživanjima, 40% profesionalnih nogometaša smatra da igraju previše utakmica, a 55% ih je doživjelo ozljedu zbog preopterećenog rasporeda. Kao odgovor na ove probleme, 2020. godine uvedena je privremena promjena pravila koja je dopuštala pet zamjena umjesto dotadašnje tri, što je kasnije postalo trajno pravilo od sezone 2022./23. Ova promjena bila je direktna posljedica pretrpanog rasporeda i potrebe za zaštitom zdravlja igrača.

Posljedice i budućnost nogometne ekonomije

Drastičan porast zarada nogometaša i broja utakmica ima dalekosežne posljedice za sport i njegove aktere. Klubovi se suočavaju s rastućim financijskim pritiskom, jer plaće igrača često čine najveći dio njihovih rashoda. Kao rezultat toga, mnogi klubovi posluju s dugovima i financijskim gubicima unatoč rekordnim prihodima. Ova situacija stvara neodrživ poslovni model za mnoge klubove koji ne mogu pratiti financijsku utrku s najbogatijima.

Zdravlje igrača također je pod sve većim pritiskom zbog pretrpanog rasporeda. Više utakmica znači veći rizik od ozljeda i kraće karijere. Unatoč poboljšanim metodama treninga, medicinske skrbi i oporavka, ljudsko tijelo ima svoje granice. Ova situacija dovela je do povećanog aktivizma igrača i njihovih sindikata, koji traže bolju zaštitu i ograničenje broja utakmica koje igrač može odigrati u jednoj sezoni.
Financijska nejednakost između klubova nastavlja rasti. Real Madrid je, prema izvješću Deloitte Sports Business Group, postao prvi klub čiji su prihodi od jedne sezone premašili jednu milijardu eura. Slijede ga Manchester City s 838 milijuna eura i Paris Saint-Germain s 806 milijuna eura. Ova koncentracija financijske moći u rukama nekolicine klubova prijeti konkurentskoj ravnoteži i održivosti nogometa kao natjecateljskog sporta.