Hrvatski hrvač Dominik Etlinger na nedavnom je Svjetskom prvenstvu u Zagrebu treći put u karijeri stigao do četvrtfinala, dakle do borbe koja ga je dijelila do one za medalju, ali nije uspio.

"Iskreno zadovoljan sam nastupom iako ostaje žal za stepenicom više. Pobjiedio sam dvije borbe i u četvrtfinalu izgubio od Kirgistanca. Nadam se četvrtoj sreći", kazao nam je Dominik. Nažalost, više od borbe za medalju pogodila ga je ozljeda ramena, a ona ga je zadesila još u drugoj borbi.

"Ozljeda ramena je jako ozbiljna. Imam kompletnu rupturu labruma i rupturu subskapularisa.Ta ozljeda je za moj sport katastrofalna.Ona se dogodila jos u drugoj borbi s Moldavcem i nekako sam tu borbu uspio privesti kraju. Medutim u četvrtfinalu je bilo skoro pa nemoguce hrvati odnosno pobijediti. Ne želim raditi izlike i reći da bih sto posto pobijedio da nije bilo ozljede, ali taj dan sam se osjećao fenomenalno i poprilično sam siguran da bi pobijedio da se ozljeda nije dogodila, jer Kirgistanac je puno slabiji fizički od mene", rekao nam je hrvatski hrvač. I sada nema druge već "pod nož". Ili ipak ne?

"Da, istina je. Kada sam napravio magnetsku rezonancu i dobio nalaz išao sam po 5-6 mišljenja, svi do jednog su mi rekli da je operacija neizbježna jer dijagnoza je prilično ozbiljna na duže staze. Ali ja sam se ipak odlučio inatiti medicini i oporavljati se konzervativnim putem, terapijama i još nekim metodama i siguran sam da ću u tome uspjeti jer već sad se vidi veliki pomak, a malo je prošlo od SP-a. Ukoliko bi se podlegao operaciji, oporavak bi trajao oko 6-8 mjeseci i još toliko bi trebalo da uđem u pravu formu. Dakle izgubio bih više od godinu dana a nemam vremena za to. Ovako vam obećajem da ćete me gledati na našem Zagreb Openu u veljači, a vjerujem i prije toga jer oporavak ide izuzetno dobro i brzo. Ovo mi je treća teška ozljeda u karijeri. 2018. sam operirao biceps tetivu, prosječan oporavak je 6-9 mjeseci, ja sam se oporavio za 2 mjeseca a za 6 mjeseci uzeo europsku broncu. Prošle godine sam operirao koljeno, oporavak je bio predviđen 3-4 mjeseca, ja sam nakon mjesec dana bio kao nov. Zato čvrsto vjerujem da ću i ovaj treći put "preveslati" medicinu i biti nazad u rekordnom roku", optimističan je Etlinger.

Nažalost, dobar je dio javnosti čuo za ovog sjajnog sportaša tek kada je pao na doping testu.

"Jako mi je krivo i dao bih sve da to mogu promijeniti. Naučio sam živjeti s tim, prihvatio sam to kao svoj križ koji ću nositi do kraja života i ne sramim se niti bježim od toga. Bila je to situacija gdje sam skupo platio svoju nepažnju. Kada sam dobio nalaz, to mi je bio najgori trenutak u životu. Nisam znao kako je to moguće. Sve to mi se u početku najviše odražavalo na psihu, ali brzo sam se izdigao iz te tame i nastavio živjeti i odbrojavati dane. Na kraju svega, zauvijek ću ostati zahvalan svima od kojih sam tada imao pomoć i podršku za moj povratak, prvenstveno tu ubrajam Hrvatski hrvački savez, trenera reprezentacije Antona Đoka, Hrvački klub Lokomotivu i najviše od svih svoju majku Dubravku i djevojku Adrianu koje su užasno puno propatile radi mene. Isto tako tu je bio i Dražen Forgač koji mi je omogućio treninge u njegovoj dvorani (ATT), u jednom periodu mi dao posao trenera hrvanja i grupnih treninga za rekreaciju. Zahvalio bih se i prijatelju Hrvoju Barloviću, vrhunskom zubaru, inače sinu legendarne pjevačice Đurđice", dodao je Etlinger i otkrio planove u budućnosti.

"Trenutno mi je najbitnije kvalitetno i brzo oporaviti rame što mi zasad uspjeva. Hrvanje je moj život i ja živim hrvanje 0-24. Uživam u tome i sretan sam i dok god ću moći to ću i raditi. Jednoga dana kada dođe kraj, opet ću ostati u hrvanju u nekoj drugoj funkciji. Trenutno imam podršku HHS-a, Hrvatske vojske, HOO-a, Ministarstva turizma i sporta Grada Zagreba, tako da mi je trenutno jedina briga trening i rezultat. Također nije isključeno da jednoga dana radim na nekoj funkciji u Hrvatskoj vojsci. To bi bilo super", zaključio je Etlinger za Kodex.hr.