Zbirka je osnovana 1972. godine na inicijativu dr. Nike Dubokovića Nadalinija i lokalnog stanovništva, a više od pet desetljeća djelovala je u konobi privatne kuće Dežulović na vrboskoj rivi, zahvaljujući razumijevanju i nesebičnosti vlasnika.

"Useljenje u novu zgradu drugi je najvažniji trenutak u povijesti zbirke, odmah nakon njezina osnivanja", ističe kustos Muzeja općine Jelsa Duje Dorotka.

Nova zgrada izgrađena je na javnoj parceli u središtu Vrboske, a projekt je realiziran uz financijsku potporu Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (60 posto), Općine Jelsa (30 posto) i Republike Hrvatske (10 posto). Ukupna vrijednost investicije iznosi nešto više od 500 tisuća eura.

Izgradnja objekta bila je odgovornost Općine Jelsa, a Muzej općine Jelsa bio je zadužen za izradu kataloga, mobilne aplikacije i osmišljavanje privremenog postava, i to bez dodatnog proračuna za unutarnje uređenje.

"Otvarali smo muzej bez ijedne nove vitrine, multimedije ili postamenta, o multimediji i drugim suvremenim muzeografskim pomagalima da i ne govorim. No imali smo ono najvažnije - bogatu, restauriranu zbirku, iskustvo i veliku motivaciju", naglašava Dorotka. Mali tim djelatnika preuzeo je sve funkcije, od kustoskih i dizajnerskih do tehničkih i logističkih.

Privremeni postav nudi šest tematskih cjelina koje obuhvaćaju ribarsku brodogradnju, lov sitne plave ribe, mreže, preradu ribe, ribarsku kuhinju i sitniji ribarski alat. Najveću pažnju posjetitelja privlači zbirka ribarskih svjetiljki (felora), koja je, s primjerima iz razdoblja od 15. do 20. stoljeća, najbogatija takva zbirka u Hrvatskoj.

U sklopu budućeg stalnog postava planirano je uključivanje prirodoslovne zbirke, dodatnih predmeta iz sitnog alata te suvremenih multimedijskih elemenata. Jedan takav sadržaj već je dostupan - animirani film “Za litnjega mroka”, koji prikazuje tehniku lova srdele feralima. Riječ je o jedinom animiranom prikazu te ribarske vještine u Hrvatskoj.

Od mobilne aplikacija do programa namijenjenih lokalnoj zajednici

U cilju modernizacije interpretacije baštine, Muzej je razvio mobilnu aplikaciju “Fish Trapp”, koja upotrebom proširene stvarnosti muzejske sadržaje pretvara u javni prostor. Kroz mrežu QR kodova postavljenih po Vrboskoj, korisnici mogu pristupiti dodatnim sadržajima vezanim uz lokalnu ribarsku povijest.

Značajan dio rada muzeja odnosi se na edukaciju, posebice kroz radionice za djecu i mlade. Programi poput modelarstva, animacije i tradicionalnog bojenja mreža borovom korom postali su važan segment muzejske ponude i sredstvo povezivanja zajednice s vlastitom baštinom.

“Problem s kojim se mi često susrećemo u lokalnoj zajednici je tiha, ali sveprisutna pretpostavka da su muzeji napravljeni za turiste, i da domaći ljudi nakon što jednom posjete i sve pogledaju nemaju više zašto dolaziti u muzej. Upravo je ovo predrasuda koju nastojimo opovrgnuti u svome radu programima koji su prvenstveno orijentirani na lokalnu zajednicu”, ističu iz muzeja, dodavši kako im novi prostor omogućuje njihovo provođenje i tijekom zimskih mjeseci, što ranije nisu mogli.

Ribarska zbirka ne dokumentira samo alate i tehnike, već i identitet Vrboske i otoka Hvara. Premda je ribarstvo danas u sjeni turizma, ostaje duboko utkano u kolektivnu memoriju mjesta, a mnogi izloženi predmeti imaju i snažnu emocionalnu vrijednost za lokalno stanovništvo.

“Premda je uzletom turizma sredinom prošlog stoljeća ribarstvo izgubilo svoj gospodarski značaj u Vrboskoj, ono je i dalje snažno prisutno u kolektivnoj memoriji i identitetu lokalne zajednice. Vrboska je kao mjesto utemeljena na ribarstvu. Predmeti koji se čuvaju u Ribarskom muzeju izravna su materijalna veza s ovim minulim vremenima, i ljudi iz mjesta ih tako i doživljavaju - kao nešto autentično svoje”, poručio je Dorotka.

U planu je dovršetak stalnog postava tijekom sljedećih godinu do dvije, kao i osiguravanje kontinuiteta rada tijekom cijele godine. Muzej ostaje otvoren za suradnje s kulturnim institucijama, obrazovnim ustanovama i udrugama, kako na Hvaru, tako i šire.

"Entuzijazam koji je 1972. pokrenuo ovu zbirku i dalje je živ - možda ne više u obliku volonterskog rada, ali svakako u snažnoj povezanosti lokalne zajednice s njom", rekao je Dorotka.