Danas su njegova djela među najskupljima na svijetu, a motivi s njegovih slika krase sve - od muzejskih zidova do šalica i torbi. Vincent van Gogh sinonim je za umjetničkog genija. No, iza jarkih žutih suncokreta, uzburkanog plavog neba i ekspresivnih poteza kistom krije se priča o čovjeku koji je za života bio potpuno neshvaćen, izmučen siromaštvom i teškim psihičkim bolestima.

Od nizozemskog sela do pariškog umjetničkog žara

Vincent van Gogh rođen je 30. ožujka 1853. godine u selu Zundert u Nizozemskoj, u obitelji protestantskog svećenika. Mladi je Vincent dugo tražio svoj životni poziv, radio je kao trgovac umjetninama, učitelj, pa čak i kao strastveni propovjednik u siromašnom rudarskom gradiću u Belgiji.

Slikarstvom se počeo ozbiljno baviti tek u kasnim dvadesetima. Njegovi rani radovi bili su mračni, tmurni i prikazivali su teški život seljaka (najpoznatije djelo iz tog razdoblja su "Jedači krumpira").

Prekretnica se događa kada se seli u Pariz kod svog mlađeg brata Thea van Gogha, trgovca umjetninama koji mu je bio najveći oslonac, najbolji prijatelj i financijski spasitelj tijekom cijelog života. U Parizu Van Gogh otkriva impresionizam, svjetlost i žive boje koje će postati njegov zaštitni znak.

Po čemu je bio poznat i što je stvorio?

Van Gogh je stvarao nevjerojatnom, gotovo grozničavom brzinom. U samo deset godina slikanja stvorio je više od 2.100 umjetničkih djela, od čega oko 860 ulja na platnu. Većinu svojih najpoznatijih remek-djela naslikao je u posljednje dvije godine života u gradu Arlesu i u sanatoriju u Saint-Rémyju na jugu Francuske.

Njegova najpoznatija djela uključuju:

"Zvjezdana noć" (The Starry Night) - naslikana dok je gledao kroz prozor svoje sobe u psihijatrijskoj bolnici.

"Suncokreti" - serija slika kojom je želio ukrasiti sobu za svog prijatelja, slikara Paula Gauguina.

"Žuta kuća" i brojne autoportrete.

Njegov stil karakteriziraju gusti nanosi boje (tehnika impasto), izražajne linije i žive, komplementarne boje kojima nije prikazivao samo ono što vidi, nego ono što osjeća. Unatoč ogromnom stvaralaštvu, za života je prodao samo jednu jedinu sliku ("Crveni vinograd").

Priča o odrezanom uhu: Nakon žestoke svađe s kolegom Paulom Gauguinom u Arlesu 1888. godine, Van Gogh je u napadu psihoze odrezao dio vlastitog lijevog uha, zamotao ga u papir i odnio jednoj djevojci u lokalnom bordelu. Taj je događaj označio početak duboke mentalne krize.

Je li se van Gogh uistinu ubio?

Zastupljena i općeprihvaćena teorija glasi da je Vincent van Gogh izvršio samoubojstvo.

Prema toj verziji, 27. srpnja 1890. godine, u dobi od 37 godina, odšetao je u pšenično polje u gradiću Auvers-sur-Oise pored Pariza i pucao si u prsa iz revolvera. Metak ga nije ubio na mjestu - sam se uspio odteturati natrag do svoje sobice u gostionici. Njegov voljeni brat Theo požurio je k njemu, no Vincent je preminuo dva dana kasnije, 29. srpnja 1890. Njegove posljednje riječi bratu navodno su bile: "Tuga će trajati zauvijek."

Moderni preokret: Je li to ipak bilo ubojstvo?

Godine 2011. ugledni američki biografisti i dobitnici Pulitzerove nagrade, Steven Naifeh i Gregory White Smith, objavili su opsežnu biografiju u kojoj osporavaju teoriju o samoubojstvu:

Nedostatak dokaza: Pištolj iz kojeg je pucano i slika na kojoj je radio nikada nisu pronađeni.

Kut metka: Metak je ušao u trbuh pod neobičnim kutom koji je teško izvediv pri samostrijelu.

Lokalni mladići: Autori tvrde da su ga slučajno ili u igri ustrijelila dvojica lokalnih tinejdžera koji su ga često maltretirali, predvođeni dječakom koji se volio igrati "kauboja" i nosio neispravan pištolj.

Prema toj teoriji, Van Gogh, umoran od života, usamljen i svjestan da je bratu Theu na financijskom teretu,  odlučio je preuzeti krivnju na sebe i reći da se sam ustrijelio kako bi zaštitio dječake od zatvora.

Iako većina muzeja i historičara još uvijek službeno drži teoriju o samoubojstvu, ova moderna hipoteza daje novu, tragičnu i plemenitu dimenziju posljednjim trenucima neshvaćenog genija.

Vincent van Gogh bio je čovjek koji je izgarao za umjetnost. Iako je živio u krajnjem siromaštvu, usamljenosti i borbi s vlastitim umom, svijetu je ostavio najsvjetlije i najtoplije boje u povijesti slikarstva. Njegov brat Theo, slomljen od tuge, umro je samo šest mjeseci nakon Vincenta, a pokopani su jedan pored drugoga u Auvers-sur-Oiseu - nerazdvojni u životu i u vječnosti.