Minimalna plaća u Sjedinjenim Američkim Državama uvedena je 24. listopada 1938. godine. Predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao je tada Zakon o pravednim radnim standardima (Fair Labor Standards Act - FLSA), čime je prvi put u povijesti savezna vlada intervenirala u određivanje cijene rada.

Prva propisana minimalna satnica iznosila je tek 25 centi po satu. Iako se taj iznos danas čini zanemarivim, u to je vrijeme značio drastično poboljšanje životnih uvjeta za oko 300.000 radnika koji su do tada zarađivali znatno manje. Osim same plaće, ovaj je zakon uveo i standardni radni tjedan od 44 sata (kasnije smanjen na 40 sati) te zabranu dječjeg rada u mnogim industrijama.

Roosevelt je uvođenje minimalne plaće smatrao ključnim korakom za stabilizaciju gospodarstva, vjerujući da će veća kupovna moć radnika potaknuti potražnju i proizvodnju. Danas, više od 80 godina kasnije, pitanje savezne minimalne plaće i dalje je jedna od najžešćih tema političkih i ekonomskih rasprava u SAD-u, dok se njezina vrijednost redovito usklađuje s inflacijom i potrebama modernog tržišta.