Dok globalna ekonomija raste, jaz između bogatih i siromašnih postaje sve dublji. Istražujemo tko su najpogođeniji narodi i zašto se epicentar siromaštva preselio u subsaharsku Afriku.

Gdje prestaje preživljavanje?

Ekstremno siromaštvo definira se kao život s manje od 2,15 dolara dnevno (prema novom standardu Svjetske banke iz 2022. godine). Iako je svijet do 2019. bilježio povijesne uspjehe u smanjenju siromaštva, kombinacija pandemije, klimatskih promjena i sukoba vratila je napredak za gotovo tri godine unatrag.

Zemlje s najvećim brojem siromašnih

Zanimljivo je da siromaštvo nije ravnomjerno raspoređeno. Više od polovice ekstremno siromašnih živi u samo pet zemalja:

Nigerija: Često nazivana "prijestolnicom siromaštva", gdje ogroman broj ljudi unatoč naftnom bogatstvu živi u bijedi.

Demokratska Republika Kongo: Zemlja bogata mineralima, ali razorena desetljećima sukoba.

Indija: Iako bilježi nagli ekonomski rast, zbog veličine populacije i dalje ima jedan od najvećih apsolutnih brojeva siromašnih (osobito u ruralnim područjima).

Etiopija: Suočena s klimatskim šokovima i nestabilnošću.

Tanzanija: Gdje je pristup osnovnim uslugama i dalje ograničen za velik dio stanovništva.

Siromaštvo je više od novca

UN naglašava koncept multidimenzionalnog siromaštva. To znači da osoba može imati dovoljno novca za hranu, ali nema pristup čistoj vodi, struji, obrazovanju ili zdravstvenoj skrb. Prema tom kriteriju, broj siromašnih u svijetu skače na preko 1,1 milijardu.

Budućnost i prognoze

Cilj UN-a o iskorjenjivanju ekstremnog siromaštva do 2030. godine (Sustainable Development Goal 1) trenutačno se čini nedostižnim. Procjenjuje se da će do 2030. godine čak 7% svjetske populacije i dalje živjeti u ekstremnom siromaštvu, pri čemu će većina njih biti koncentrirana u krhkim i sukobima pogođenim državama.