Zelene politike i pritisak za potpunom elektrifikacijom doveli su europske proizvođače automobila pred zid. Dok se kupci suočavaju s astronomskim cijenama novih modela, stručnjaci upozoravaju na opasan trend: prijeti li nam budućnost u kojoj ćemo, poput Kubanaca, biti prisiljeni do beskraja krpati stare dizele i benzince?

Europska autoindustrija, nekadašnji ponos i glavni ekonomski motor Starog kontinenta, proživljava svoje najteže dane u modernoj povijesti. Forsiranje brze tranzicije na električna vozila, nametnuto rigoroznim ekološkim normama iz Bruxellesa, stvorilo je duboki jaz između političkih želja i tržišne stvarnosti.

Proizvođači se muče s golemim troškovima razvoja i jeftinom azijskom konkurencijom, dok su kupci s prosječnim primanjima, pogotovo u zemljama poput Hrvatske praktički istisnuti iz salona novih automobila. Rezultat? Vozni park nam rapidno stari, a na pomolu je fenomen koji ekonomisti sve češće nazivaju "kubanskim scenarijem".

1. Zid cijena: Novi automobili postali su luksuz
Kupnja novog automobila za prosječnu je hrvatsku obitelj postala gotovo nemoguća misija. Modeli iz takozvane "B" klase (gradski automobili), koji su donedavno bili sinonim za pristupačnost, cijenom su debelo prebacili granicu od 20.000 ili čak 25.000 eura.

Glavni razlog skoka cijena leži u skupoj tehnologiji baterija i obveznim, kompleksnim sigurnosnim sustavima koje svako novo vozilo mora imati. Proizvođači više ne mogu (niti žele) proizvoditi jeftine bazične modele jer im donose gubitke u ekološkoj bilanci penala koje propisuje Europska unija.

2. Što je to "kubanski scenarij" i zašto nam je sve bliže?
Kubanski scenarij označava situaciju u kojoj građani, zbog ekonomske nemogućnosti ili zakonskih restrikcija da nabave nova vozila, desetljećima zadržavaju, popravljaju i u pogonu drže ista, stara vozila.

U europskom i domaćem kontekstu, to znači da će vozači umjesto kupnje skupih električnih ili hibridnih automobila radije po deseti put slati svog obiteljskog dizelaša ili benzinca starog 15 godina na generalku motora. Paradoks je očit: politika koja je osmišljena kako bi smanjila emisije stakleničkih plinova mogla bi rezultirati time da cestama još dugo kruže stariji, ekološki znatno neprihvatljiviji automobili.

3. Kupci ne žele električne aute bez subvencija
Podaci s europskih tržišta pokazuju jasan trend - onog trenutka kada države smanje ili ukinu izdašne poticaje za kupnju električnih vozila, njihova prodaja doživi strmoglavi pad.

Prosječan kupac i dalje pati od "tjeskobe dometa" (straha od prazne baterije na dužim putovanjima), ali primarni problem ostaje infrastruktura i punjenje, posebno u stambenim zgradama i urbanim sredinama gdje većina građana nema vlastitu garažu. Kada se na to doda činjenica da električni automobili drastično gube na vrijednosti kao rabljeni, jasno je zašto se tradicionalni kupci radije drže provjerenih motora s unutarnjim izgaranjem.

4. Što donosi budućnost?
Pred Europom je bolno triježnjenje. Politički ciljevi o potpunoj zabrani prodaje novih benzinaca i dizelaša već se potiho modificiraju i preispituju jer pritisak industrije i nezadovoljstvo građana rastu.

Utrka s vremenom traje: uspije li europska autoindustrija drastično smanjiti troškove proizvodnje i ponuditi tržištu narodni električni auto za manje od 20.000 eura, tranzicija ima šanse. U protivnom, mehaničarske radionice za održavanje starih vozila bit će najprofitabilniji biznis u idućih dvadeset godina, a ceste će nam izgledati baš poput onih u Havani.