Zamislite scenarij u kojem početkom mjeseca na račun prosječnog hrvatskog radnika sjedne okruglih 2.000 eura. Ono što je do prije nekoliko godina zvučalo kao znanstvena fantastika ili povlastica rezervirana isključivo za IT sektor i menadžment, danas je sve češća tema ekonomskih rasprava.

No, bi li skok prosječne neto plaće na 2.000 eura preko noći riješio sve naše probleme ili bi sa sobom donio novi val poskupljenja i izazova za gospodarstvo?

KRAJ ISELJAVANJA: Hrvatska postaje magnet za radnike

Jedan od najbržih i najvidljivijih učinaka plaće od 2.000 eura bio bi potres na tržištu rada. S tim iznosom Hrvatska bi se opasno približila prosjeku razvijenijih članica Europske unije.

Povratak dijaspore: Motivi za odlazak u Njemačku, Irsku ili Austriju znatno bi oslabili. Razlika u plaći više ne bi pokrivala troškove života u inozemstvu i odvojenost od obitelji.

Jačanje kupovne moći: Nakon što se plate režije, stanarina i pokrije osnovna košarica, kućanstvima bi ostajao ozbiljan iznos za putovanja, hobije, investicije i štednju.

Procvat uslužnog sektora: Domaća potrošnja postala bi glavni motor gospodarstva. Restorani, turizam, trgovina i rekreacija doživjeli bi pravi procvat.

Ipak, ekonomija ne trpi nagle skokove bez posljedica. Automatski rast plaća bez snažnog rasta proizvodnje i gospodarske efikasnosti stvorio bi opasan pritisak na cijene.

Nekretnine  

Veće plaće znače i veću kreditnu sposobnost. Potražnja za stanovima u većim gradovima i na obali doživjela bi novi eksplozivni rast, a s njom i cijene kvadrata.

Lokalne usluge    

Vodoinstalateri, frizeri, mehaničari i ugostitelji morali bi znatno podići satnice svojim radnicima, što bi direktno platili građani kroz skuplje usluge.

Mali poduzetnici  

Tvrtke koje posluju s malim maržama teško bi izdržale ovaj pritisak. Dio obrtnika bio bi primoran zatvoriti vrata ili preliti trošak na kupce.

Možemo li doista doživjeti ovaj scenarij?

Plaća od 2.000 eura u Hrvatskoj nije neostvariva, ali ključni uvjet jest da ona ne bude posljedica isključivo inflacije, nego stvarnosnog rasta produktivnosti, poreznog rasterećenja rada i ulaganja u tehnologiju i industriju visoke dodane vrijednosti.

U suprotnom, 2.000 eura u novčaniku moglo bi vrijediti jednako kao današnjih 1.000, uz tek nešto veće račune i još skuplji kvadrat stana.