Središnje banke diljem svijeta posljednjih godina značajno povećavaju svoje zlatne rezerve. U prvom tromjesečju 2025. godine, središnje banke su kupile 244 tone zlata, što je 25% iznad petogodišnjeg prosjeka, unatoč padu od 21% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ova globalna tendencija ima svoje jasne razloge, no kako stoji Hrvatska u ovom trendu?

Središnje banke imaju nekoliko ključnih razloga za držanje zlata u svojim rezervama:

Diversifikacija rezervi – Zlato omogućava bankama smanjenje ovisnosti o pojedinim valutama, posebice američkom dolaru. Prema istraživanju Svjetskog vijeća za zlato, 88% središnjih banaka cijeni zlato upravo zbog njegove univerzalne prihvaćenosti.

Zaštita od inflacije – Kada valute gube vrijednost zbog inflacije, zlato često zadržava svoju kupovnu moć. Za razliku od valuta koje središnje banke mogu umnožavati, zlato je ograničen fizički resurs čija se ponuda ne može lako povećati.

Sigurnost bez kreditnog rizika – Zlato ne nosi kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane, što ga čini pouzdanom imovinom neovisno o ekonomskim uvjetima. U vremenima geopolitičkih napetosti, zlato predstavlja sigurno utočište.

Negativna korelacija s dolarom – Tipično, kada dolar slabi, vrijednost zlata raste, što omogućava središnjim bankama zaštitu rezervi tijekom turbulentnih tržišnih uvjeta.

Jedinstveni slučaj Hrvatske

Hrvatska ima specifičnu povijest kad je riječ o zlatnim rezervama. Nakon raspada Jugoslavije, Hrvatska narodna banka (HNB) dobila je dio zlata iz zajedničke države – ukupno 13 tona zlata koje je tada vrijedilo oko 115 milijuna dolara.

Međutim, za razliku od većine središnjih banaka, HNB je prodao to zlato početkom 2000-ih:

- 2001. godine po cijeni od oko 272 dolara po unci

- 2005. godine ostatak po cijeni od 496 dolara po unci

Time je Hrvatska postala jedna od rijetkih zemalja čija središnja banka gotovo dva desetljeća nije posjedovala zlatne rezerve.

Situacija se promijenila tek krajem 2022. godine kada je HNB kupio 56.256 unci zlata (oko 1,75 tona) u vrijednosti 96 milijuna eura. Razlog za ovu kupnju nije bio strateški, već praktičan – ulazak Hrvatske u europodručje. Prema pravilima Europske središnje banke (ESB), svaka država članica mora prenijeti dio svojih međunarodnih deviznih rezervi na račun ESB-a, pri čemu 15% mora biti u zlatu.

Usporedba s drugim središnjim bankama

Dok su središnje banke u Srednjoj i Istočnoj Europi aktivno povećavale svoje zlatne rezerve (Poljska je nabavila 90 tona u 2024., Češka 20 tona, Mađarska 16 tona, Srbija 8 tona), Hrvatska je kupila zlato isključivo zbog obveza prema ESB-u.

Ukupno, s 1,75 tona zlata na 3,8 milijuna stanovnika, Hrvatska ima tek oko 0,46 grama po stanovniku, daleko manje od Švicarske (118,2 grama), Italije (41,6 grama) ili Njemačke (40,2 grama).

U doba kada središnje banke diljem svijeta prepoznaju stratešku važnost zlata kao zaštite od ekonomskih nesigurnosti, geopolitičkih rizika i inflacije, ostaje pitanje hoće li i HNB u budućnosti povećati svoje zlatne rezerve iz strateških razloga ili će održavati samo minimum potreban za ispunjavanje obveza prema ESB-u.