Svjetska trgovinska organizacija (WTO) praktički je razvlaštena, slobodno tržište ustupa mjesto "gospodarskom nacionalizmu", a pojam autonomije i sigurnosti opskrbnih lanaca postao je važniji od same cijene proizvoda. Globalni gospodarski trokut danas izgleda napetije nego ikada u 21. stoljeću.

Pozadina sukoba: Tri bloka, tri strategije

SAD (Washington): Kroz protekcionističke zakone i uvođenje visokih carina, Washington nastoji vratiti proizvodnju na vlastito tlo i spriječiti Kinu u preuzimanju tehnološkog vodstva (osobito u sektoru poluvodiča, umjetne inteligencije i zelene tehnologije).

Kina (Peking): Zahvaljujući masivnim državnim subvencijama, Kina je stvorila industrijsku dominaciju u proizvodnji baterija, solarnih panela i električnih vozila (EV). Kineski proizvođači preplavljuju svjetska tržišta automobilima koji su znatno jeftiniji od zapadne konkurencije.

Europska unija (Bruxelles): Unija se našla u procjepu. S jedne strane želi sačuvati vlastitu industrijsku bazu (prije svega njemačku i francusku autoindustriju), zbog čega je uvela visoke znatne carine na uvoz kineskih električnih vozila. S druge strane, EU ovisi o Kini za ključne sirovine (rijetki zemni metali, litij) i o SAD-u za sigurnosni i energetski štit.

Gdje je u svemu tome Hrvatska?

Hrvatska je klasičan primjer male i iznimno otvorene ekonomije. To znači da ne možemo utjecati na pravila globalne igre, ali izravno osjećamo svaku njezinu posljedicu.

Izrazito smo integrirani u zajedničko europsko tržište (više od dvanaestina našeg izvoza ide u zemlje EU-a), pa se utjecaj ovog globalnog sukoba na Hrvatsku prelijeva kroz četiri ključna kanala:

A) Udar na hrvatske dobavljače u autoindustriji
Iako Hrvatska nema vlastitu masovnu proizvodnju automobila (s iznimkom tehnoloških predvodnika poput Rimac Grupe), u Hrvatskoj posluje niz uspješnih tvrtki koje proizvode plastične, staklene, električne i mehaničke komponente za njemačku i europsku autoindustriju.

Ako europske autokompanije gube tržišnu utakmicu od Kine ili trpe zbog američkih carina, narudžbe prema hrvatskim tvornicama automatski padaju.

B) Sudbina kineskih investicija i infrastrukture
Nakon izgradnje Pelješkog mosta, koja je bila kruna suradnje s kineskim izvođačima, geopolitički pritisak Washingtona i Bruxellesa znatno je otežao ulazak kineskog kapitala u stratešku infrastrukturu EU-a.

Kineske investicije u hrvatske luke (Rijeka, Zadar), željeznice ili velike vjetroelektrane danas su pod strogim povećalom Bruxellesa kroz mehanizme provjere stranim izravnim ulaganjima (FDI screening).

C) Hoće li električni automobili u Hrvatskoj poskupjeti ili pojeftiniti?
Uvođenje europskih carina na kineske električne automobile osmišljeno je kako bi se zaštitili europski proizvođači. No, za hrvatske kupce to znači sljedeće:

Negativna strana: Kineski električni modeli, koji su trebali pojeftiniti i primaknuti se prosječnom hrvatskom džepu, zbog carina gube svoju cjenovnu prednost.

Pozitivna strana (Nearshoring): Želja EU-a da skrati opskrbne lance i vrati proizvodnju bliže granicama Unije (nearshoring) otvara priliku Hrvatskoj da privuče europske tvornice i distributivne centre u svoje poslovne zone.

Europski kišobran kao jedini štit

Za zemlju veličine Hrvatske, samostalni "ekonomski suverenizam" ili vođenje neovisne trgovačke politike izvan okvira EU-a bila bi potpuna iluzija. U svijetu u kojem geopolitički divovi otvoreno krše pravila trgovine, članstvo u Europskoj uniji, eurozoni i Schengenu predstavlja jedini stvarni štit od globalnih oluja.

Hrvatski je zadatak maksimalno iskoristiti europske fondove za energetsku i digitalnu tranziciju, pozicionirati se kao prometno i energetsko prometno čvorište te omogućiti domaćim tvrtkama ulazak u visoko-tehnološke lance vrijednosti dok se karta svjetske trgovine iznova crta.